Miroslav Kraljević
(1885. – 1913.)
Podvezica, 1910.
terakota
MG-786
Hrvatski slikar, grafičar i kipar, školovao se u Beču i Münchenu, a usavršavao u Parizu. Kao pripadnik tzv. Minhenskog kruga, uz Josipa Račića i Vladimira Becića, smatra se jednim od prvaka hrvatske likovne moderne umjetnosti. Nakon Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu, od lipnja 1910. boravi u Požegi kod obitelji do odlaska u Pariz u rujnu 1911. godine. U požeškom ciklusu ostvaruje i svoj kiparski opus. Realistički oblikuje portret svoje nećakinje Ivane, reljefne portrete požeških književnika J. Jurkovića, E. Tomića i V. Babukića kao i portretnu plaketu svog oca.
Kraljevićeva umjetnička snaga u kiparstvu prvenstveno se odražava na figuralnim kompozicijama seoskih žena i muškaraca sklonih razvratu kao što su skulpture Tučnjava i Pijanci. Ova dinamična kiparska djela malih formata oblikovani su u pečenoj glini kao najpodatnijem mediju za ilustraciju britke percepcije sekvenci razuzdane ljudske prirode. Njima prethodi skulptura Podvezica s koketnim stavom žene naglašene sirove putenosti minimalnih portretnih karakteristika s dijabolično razvučenim osmijehom na licu istaknutih jagodica i četvrtaste brade. Kraljević će ovu formu zrele požeške kokete izvijenog tijela s kupolastim oblikom krinoline razrađivati u svojim brojnim pariškim varijantama crteža žena.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb