Oznaka: Ples

Željko Hegedušić, Ples, Pariz, 1930.

Željko Hegedušić
Ples, Pariz, 1930.
tinta/papir

Hegedušić je rođen 1906. u Tuzli u Bosni i Hercegovini, ali će zagrebačka, a kasnije i pariška umjetnička sredina biti presudna za njegov umjetnički razvoj. Na specijalizaciju u Pariz, Hegedušič odlazi 1931. Prije nego što se potpuno posvetio radu pod snažnim utjecajem nadrealizma, Hegedušić je u periodu od 1930. do 1941. ostvario nekoliko antologijskih radova koje možemo povezati s Novom objektivnošću, umjetničkim pokretom koji je uz pomoć groteske pokušao izraziti kritiku europskog društva između dva svjetska rata.

Crtež „Ples, Pariz“ imao bi sve odlike prikaza urbanog, hedonističkog života tipičnog za umjetnost s prijelaza stoljeća da Hegedušić pod utjecajem umjetničke avangarde nije u njemu upotrijebio tehniku montaže, s jedne strane, odnosno proširio prikaz novim sadržajima, s druge strane. Prikaz dvije centralne figure na crtežu – plesačica (prostitutka?) i građanin višeg sloja – ima sve odlike secesije: preciznu i kontinuiranu liniju koja toliko ističe eleganciju da nam se i korpulentna figura muškarca čini lakom i gracioznom. Hegedušić, međutim, tu secesijsku potku narušava tako da prizoru dodaje tri prostorno-vremenski potpuno nepovezana motiva: grupu glazbenika u gornjem dijelu crteža, grupu prosvjednika i kolonu automobila u donjoj polovici crteža. Premda život grada povezuje sve prikazane motive, Hegedušić razlikama u veličini prikazanih motiva, kao i njihovim razmještajem na površini izbjegava nacrtati alegoriju gradskog života. Jer ono što Hegedušić prikazuje nije priča, nego kritika društva. Na tragu grupe Zemlja, s kojom će izlagati nakon povratka iz Pariza, i na tragu Nove objektivnosti, Hegedušić neuvijeno ukazuje na svijet ogromnih društvenih razlika, na lagodan život jednih (krupna buržoazija) i težak život drugih (radnici, prostitutke) u kakofoniji velegrada kakav je Pariz.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Željko Hegedušić, Ples, Pariz, 1930.

Željko Hegedušić
(1906. - 2004.)
Ples, Pariz, 1930.
tinta/papir
265 x 178 mm
MG-6536

Hegedušić je rođen 1906. u Tuzli u Bosni i Hercegovini, ali će zagrebačka, a kasnije i pariška umjetnička sredina biti presudna za njegov umjetnički razvoj. Na specijalizaciju u Pariz, Hegedušič odlazi 1931. Prije nego što se potpuno posvetio radu pod snažnim utjecajem nadrealizma, Hegedušić je u periodu od 1930. do 1941. ostvario nekoliko antologijskih radova koje možemo povezati s Novom objektivnošću, umjetničkim pokretom koji je uz pomoć groteske pokušao izraziti kritiku europskog društva između dva svjetska rata.

Crtež „Ples, Pariz“ imao bi sve odlike prikaza urbanog, hedonističkog života tipičnog za umjetnost s prijelaza stoljeća da Hegedušić pod utjecajem umjetničke avangarde nije u njemu upotrijebio tehniku montaže, s jedne strane, odnosno proširio prikaz novim sadržajima, s druge strane. Prikaz dvije centralne figure na crtežu – plesačica (prostitutka?) i građanin višeg sloja – ima sve odlike secesije: preciznu i kontinuiranu liniju koja toliko ističe eleganciju da nam se i korpulentna figura muškarca čini lakom i gracioznom. Hegedušić, međutim, tu secesijsku potku narušava tako da prizoru dodaje tri prostorno-vremenski potpuno nepovezana motiva: grupu glazbenika u gornjem dijelu crteža, grupu prosvjednika i kolonu automobila u donjoj polovici crteža. Premda život grada povezuje sve prikazane motive, Hegedušić razlikama u veličini prikazanih motiva, kao i njihovim razmještajem na površini izbjegava nacrtati alegoriju gradskog života. Jer ono što Hegedušić prikazuje nije priča, nego kritika društva. Na tragu grupe Zemlja, s kojom će izlagati nakon povratka iz Pariza, i na tragu Nove objektivnosti, Hegedušić neuvijeno ukazuje na svijet ogromnih društvenih razlika, na lagodan život jednih (krupna buržoazija) i težak život drugih (radnici, prostitutke) u kakofoniji velegrada kakav je Pariz.

Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Ivo Dulčić, Ples, 1956.

Ivo Dulčić
(1916. – 1975.)
Ples, 1956.
ulje/platno
69,2 x 87,5 cm
MG-2266

Ivo Dulčić (1916. – 1975.) izraziti je kolorist i jedan od ponajboljih hrvatskih slikara moderne sakralne tematike. Do 50-ih ostvaruje prigušeni intimizam gdje ga zanima epiderma slike. Nakon 50-ih rasvjetljava i otvara paletu kojom pojavni svijet rastače u mrljasto tkivo slike. Od 1955. boravi u Zagrebu i u Dubrovniku. Dulčićev koloristički strukturalizam derivat je apstrakcije – tašizma, ali i njegova osobna mjera kojom nikada ne prelazi granice figuracije. U trećoj fazi od 1959. sintetizira znanja koja primjenjuje na sakralnu umjetnost (fresku, mozaik, vitraj) u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu (freska Krista Kralja, 1959.). Sakralnu dionicu ostvaruje i u crkvama u Dubrovniku, Zagrebu, Sarajevu, Essenu. Studirao je pravo u Beogradu i Zagrebu te na ALU-u u Zagrebu od 1941. do 1946. (Lj. Babić), kada biva isključen s Akademije zbog negiranja socrealističke prakse. U Dulčićev kolorizam utkan je i P. Bonnard i J. E. Vuilliard, ali ponajviše on sâm. Ptičju perspektivu usadio mu je Lj. Babić, a Dulčić je preobražava u sebi svojstvenu Božansku perspektivu kojom grad i stanovnike prikazuje kao na dlanu. Od 50-ih predstavlja grad, ulice, trgove, sportska zbivanja sa siluetama ljudi. Postupno rasvjetljuje paletu izrazitim kolorizmom gustih namaza čistih boja i rastakanjem predmeta na mrlje, čime postiže titravu atmosferu slike. Približava se apstrakciji  kompozicijom koju ritmizira tašističkim mrljama, ali je uvijek vezan uz stvarni svijet. Upravo je kompozicija Ples 1956. takva rubna figuracija koja mrljastim usporednostima i obojenostima sugerira esenciju plesa – pokret.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content