Bela Čikoš Sesija, Pietà, 1897.

Bela Čikoš Sesija
Pietà, 1897.
ulje / platno, 155,5 x 100cm
MG-507

Bela Čikoš Sesija (1864.–1931.) ubraja se među najznačajnije predstavnike simbolizma u Hrvatskoj. Slikarstvo je studirao na Akademiji u Beču kod Juliusa Bergera i Leopolda Karla Müllera te u Münchenu na specijalizaciji kod Wilchelma von Lindenschmita. Studijski boravi u Italiji dva puta s glavnom svrhom proučavanja klasične baštine za realizaciju programa Izidora Kršnjavog na umjetničkoj dekoraciji zgrade Odsjeka za bogoštovlje i nastavu. U travnju 1892. godine putuje u Veneciju, Padovu i Firencu, a drugo je putovanje vezano uz boravak u okolici Napulja tijekom 1893/94. godine, kada u tradiciji europskih grandtourista slika plenerističke pejzažne studije. Vrativši se u Zagreb surađuje s Vlahom Bukovcem, o čemu svjedoči njegova slika Bukovac dok slika kako Gundulić zamišlja Osmana, 1894. Potom odlazi u školu Carla von Marra u München. Godine 1895. vraća se u Zagreb, gdje umjetnički djeluje do kraja života. Značajna je Čikoševa pedagoška uloga u hrvatskoj umjetnosti jer je od 1907. godine radio kao profesor na zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, koja 1921. prerasta u Akademiju likovne umjetnosti.
Pietà iz 1897. godine karakteristično je djelo simbolizma s prijelaza 19. na 20. stoljeće. U prikazu religiozne teme Čikoš se inteligentno služi modernim, “fotografskim“ kadrom kojim presijeca vertikalnu kompoziciju po sredini Kristova trupa, stavljajući tako naglasak na čin oplakivanja. Isti je dodatno naglašen dramatičnim, kontrastnim osvijetljenjem koje lica protagonista ostavlja tek naznačenima u sjeni dok je simbol Kristova mučeništva, trnova kruna u donjem lijevom kutu, prikazana na asketskoj pozadini kamenog kubusa na kojemu je položeno Kristovo tijelo, obasjana punim svjetlom.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Bela Čikoš Sesija, Pietà, 1897.

Bela Čikoš Sesija
Pietà, 1897.
ulje / platno
155,5 x 100cm
MG-507

Bela Čikoš Sesija (1864.–1931.) ubraja se među najznačajnije predstavnike simbolizma u Hrvatskoj. Slikarstvo je studirao na Akademiji u Beču kod Juliusa Bergera i Leopolda Karla Müllera te u Münchenu na specijalizaciji kod Wilchelma von Lindenschmita. Studijski boravi u Italiji dva puta s glavnom svrhom proučavanja klasične baštine za realizaciju programa Izidora Kršnjavog na umjetničkoj dekoraciji zgrade Odsjeka za bogoštovlje i nastavu. U travnju 1892. godine putuje u Veneciju, Padovu i Firencu, a drugo je putovanje vezano uz boravak u okolici Napulja tijekom 1893/94. godine, kada u tradiciji europskih grandtourista slika plenerističke pejzažne studije. Vrativši se u Zagreb surađuje s Vlahom Bukovcem, o čemu svjedoči njegova slika Bukovac dok slika kako Gundulić zamišlja Osmana, 1894.  Potom odlazi u školu Carla von Marra u München. Godine 1895. vraća se u Zagreb, gdje umjetnički djeluje do kraja života. Značajna je Čikoševa pedagoška uloga u hrvatskoj umjetnosti jer je od 1907. godine radio kao profesor na zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, koja 1921. prerasta u Akademiju likovne umjetnosti.

Pietà iz 1897. godine karakteristično je djelo simbolizma s prijelaza 19. na 20. stoljeće. U prikazu religiozne teme Čikoš se inteligentno služi modernim, “fotografskim“ kadrom kojim presijeca vertikalnu kompoziciju po sredini Kristova trupa, stavljajući tako naglasak na čin oplakivanja. Isti je dodatno naglašen dramatičnim, kontrastnim osvjetljenjem koje lica protagonista ostavlja tek naznačenima u sjeni dok je simbol Kristova mučeništva, trnova kruna u donjem lijevom kutu, prikazana na asketskoj pozadini kamenog kubusa na kojemu je položeno Kristovo tijelo, obasjana punim svjetlom.

Tekst: Ivana Rončević  Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content