Petar Pallavicini, Don Quijote, 1922.

Petar Pallavicini
(1886. – 1958.)
Don Quijote, 1922.
bronca
44,5 x 43 x 25 cm
MG–4466

Polazio je kiparsko-klesarsku školu u Hořicama u Češkoj (1905. – 1909.) i Akademiju u Pragu (1909. –1912.). Bio je profesor na Umjetničkoj školi u Beogradu (1924.–1937). Oblikovao je originalne portrete reduciranih oblika i poetične ženske figure naglašene vertikale.
Isprva je bio pod utjecajem I. Meštrovića, a od početka 1920. – ih godina izgradio je vlastiti stil moderniziranih oblika. Pojednostavnjena forma svedena na voluminozni crtež s plastično prezentiranim osnovnim karakteristikama razvidna je na portretima nastalih u tom razdoblju, a već se uočava na realističnom Portretu inženjera I. Domicela iz 1919. godine. Mekano modelirani djevojački akt u sjedećoj pozi Lopudska ljepotica iz 1930. godine pripada njegovom Jadranskom ciklusu lirskih ženskih figura.
Stilizirani portret Don Quijotea duguljastog lica svedenih i rezanih deduktivno izvedenih sintetiziranih oblika na glatkoj teksturi poprsja pripada antologiji hrvatskog kiparstva.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content