Oznaka: Petar Dobrović

Petar Dobrović, Predjel grada N., 1914.

Petar Dobrović
Predjel grada N., 1914.
ulje na platnu
73 x 97,8 cm
MG-1483

Obitelj Petra Dobrovića (1890.–1942.) porijeklom je iz Slavonije, iz Daruvara, odakle se odselila u Mađarsku. Dobrović je slikarstvo studirao u Budimpešti tijekom razdoblja od 1909. do 1911., gdje prvi puta i izlaže u Muzeju lijepih umjetnosti 1911. godine. U rodnom Pečuhu družio se s književnikom Miroslavom Krležom. Razdoblje od 1912. do 1914. godine provodi u Parizu kada nastaje serija sezanovskih i kubističkih crteža. Po povratku iz Pariza objavljuje grafike u nizu uglednih mađarskih časopisa i novina, primjerice: Tett, Ma i Nvugat. Godine 1919. Dobrović samostalno izlaže u Zagrebu i Novom Sadu te u Parizu na Izložbi jugoslavenskih umjetnika. U francuskoj metropoli ponovno boravi tijekom razdoblja od 1926. do 1930. godine. Ondje posjećuje izložbe te piše kritike za pariške i njemačke novine. Između 1923. i 1925. godine Dobrović je predavao u Beogradu u Umjetničkoj školi, a od 1937. godine radio je kao professor na beogradskoj Akademiji, u čijem je osnivanju i sudjelovao. Također je jedan od osnivača umjetničke grupe Oblik, koja je osnovana 1926. godine u Beogradu te je sukladno aktualnim europskim trendovima promovirala povratak realizmu i plastičnim vrijednostima slikarstva. Značajni su Dobrovićevi ljteni boravci na Hvaru i u Dubrovniku, gdje je nastao niz pejzaža i portreta u tehnikama ulja i akvarela. Dobrovićevo je slikarstvo naročito obilježio koloristički realizam četvrtog desetljeća 20. stoljeća.
Dok je industrijska veduta Anke Krizmanić na slici Radničko predgrađe Nova Ves, 1912. naznačena u donjoj trećini slike, a druge dvije trećine zauzima pozadinski krajolik, Dobrović istoj temi pristupa tako da gotovo čitavom površinom slike dominira prikaz grada. Prisustvo prirode nagoviješteno je tek trokutastim ulomkom plavičastog neba stiješnjenim uz gornji rub slike. Unatoč tome, dojam na objema slikama je sličan i naglašava grubost širenja modernog industrijskog grada nauštrb prirode te posjeduje izvjesno socijalno značenje. Iako u drugom registru toplih crvenkasto-narančastih i smeđih tonova, poput Krizmanićkina, i Dobrovićev je kolorit ugašen, a strukturu slike obilježava naglašena geometrija kubusa arhitekture.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Petar Dobrović, Radnik (Autoportret?), 1913.

Petar Dobrović
Radnik (Autoportret?), 1913.
ulje na platnu
99,8 x 79,7 cm
MG-1469

Petar Dobrović (1890.–1942.) slikarstvo je studirao u Budimpešti od 1909. do 1911., gdje prvi puta i izlaže u Muzeju lijepih umjetnosti 1911. godine. U rodnom Pečuhu družio se s književnikom Miroslavom Krležom. Razdoblje od 1912. do 1914. godine provodi u Parizu kada nastaje serija sezanovskih i kubističkih crteža. Jedan je od osnivača umjetničke grupe Oblik, 1926. godine u Beogradu, gdje sudjeluje u osnivanju likovne akademije na kojoj predaje od 1937. godine. Značajni su Dobrovićevi ljetni boravci na Hvaru i u Dubrovniku, gdje stvara niz pejzaža i portreta u tehnikama ulja i akvarela. Dobrovićevo je slikarstvo naročito obilježio koloristički realizam četvrtog desetljeća 20. stoljeća.
Dobrović na izrazito ekspresivan, gotovo ekspresionistički način prikazuje mladog muškarca do visine bokova. Ekspresivnom naboju slike pridonose također poza i energična gesta lika uzdignutih, raširenih, u laktovima savijenih ruku. Djelo Radnik (Autoportret?) slikan je u tamnom registru smeđih i sivih tonova, kubičnim, izlomljenim oblicima kao odjekom povijesnih avangardi, još aktualnih u vrijeme nastanka slike 1913. godine. Osim prodornim pogledom, uperenim izravno u promatrača, naglašena dramatičnost kompozicije postignuta je i režijom osvjetljenja, s naglašenim kontrastom svijetlog i tamnog te dijagonalnim prodorima u shemi kompozicije. Silueta portretiranog dodatno je naglašena svojevrsnim 'svjetlosnim' obrisom što ju uokviruje i izranja iz okolne tame pozadine.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Petar Dobrović, Portret pralje Suzane, 1931.

Petar Dobrović
(1890. – 1942.)
Portret pralje Suzane, 1931.
ulje / platno
92 x 73 cm
MG-1476

Petar Dobrović Portret pralje Suzane temelji na intenzivnoj boji koja u potpunosti nadmašuje vrijednost lokalnog tona. Dobrović majstorski svladava realne proporcije i stvarne prostorne odnose, ali zapravo o Suzani najviše govori slobodnim kolorističkim rješenjima i začudnim akcentima boje na dijelovima njezine figure, primjerice na rukama koje se žare crveno. Potencirajući kromatiku do euforične dinamike Dobrović postaje jedan 'najsnažnijih temperamenata', ali i najutjecajnijih autora srpskog slikarstva prve polovice 20. stoljeća.
Petar Dobrović je rođen u Pečuhu, a slikarstvo je diplomirao 1911. na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti. Ugledajući se prvotno na impresioniste, Dobrović je tijekom kasnijeg usavršavanja, a osobito u Parizu 1912/14. prihvatio modernije koncepcije kubizma, cezanneizma i ekspresionizma. U Mađarskoj je sudjelovao u avangardnim umjetničkim pokretnima, a zbog političkog angažmana u Pečuhu je 1918. bio i uhićen. Pobjegao je u Pariz pa u Novi Sad gdje je radio kao gimnazijski profesor crtanja. Od 1921. je je živio u Beogradu gdje je predavao na Umjetničkoj školi i redovito izlagao. Sudjelovao je i u osnivanju grupe Oblik koja se od 1926. do 1939. zalagala za autonomiju umjetničke estetike i modernizam. Ljeta je često provodio u Dalmaciji, na Hvaru i u Dubrovniku, gdje je u akvarelu i ulju naslikao brojne portrete i pejzaže. Slikao je s Milanom Konjovićem i Ivanom Tabakovićem. U Krležinu časopisu Danas 1934. objavljivao je crteže, vinjete i likovne kritike. Bio je i jedan od osnivača beogradske Državne umetničke akademije na kojoj je predavao od 1937. U Dobrovićevoj je klasi 1940. - 41. studirao i Edo Murtić.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Ivo Kerdić, Petar Dobrović, 1921.

Ivo Kerdić
(1881. – 1953.)
Petar Dobrović, 1921.
bronca
MG-2892-109
MG-2892-110

Veliki je hrvatski medaljer prve polovice 20. stoljeća. U Kerdićevim medaljama i plaketama od kraja drugog desetljeća 20. stoljeća, polako blijedi secesijska poetika i sve su istaknutiji plastični postulati. Tri medalje posvećene slikarima: Petru Dobroviću, 1921., Vilku Gecanu, 1923. i Vladimiru Beciću, 1930., snažni su i cjeloviti portreti likovnih i psiholoških vrijednosti. Reversi tih medalja sintetizirani su u svojim simbolima. Iako je ostvario veliki broj djela visoke kvalitete, ove medalje pokazuju svu kreativnu snagu Kerdićeva umjetničkog postignuća.
Kerdić svoju novu umjetničku koncepciju postiže na dvostranoj medalji slikara i pravnika Petra Dobrovića (1890.–1942.). O tome će zapisati: "Prva medalja, koju sam slobodno izveo, je gravirana medalja slikara Dobrovića, koja predstavlja jedno od mojih najznačajnijih djela. Ova je medalja čisto skulptorskog shvaćanja, bez slikarskog utjecaja, a ipak djeluje dobro medaljerski, pače graverski. Na aversu je lik slikara s natpisom u krugu: ´Petar Dobrović´, lik pun dobrovićevske samosvijesti. Dobrović, čovjek velike energije i samouvjerenja, skoro bahatosti, u okviru je medalje i njom potpuno vlada. Revers medalje nije zaostao za aversom. U ´pijetlu´ je opet cijela karakteristika Dobrovićeve ličnosti… S Dobrovićevom medaljom probio sam se do Amerike, gdje je ona skoro u cjelini od 25 komada rasprodana."
Ivo Kerdić slično likovno rješenje medalje slikara Dobrovića s izvanrednim psihološkim portretnim prikazom na aversu i s karakterističnim personifikacijama i geslom na reversu primjenjuje kod oblikovanja medalja posvećenim hrvatskim slikarima Vilku Gecanu (1894. – 1973.) i Vladimiru Beciću (1886. – 1954.).

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Petar Dobrović, Kupari, 1933.

Petar Dobrović
Kupari, 1933.
ulje na platnu
55 x 73 cm
MG-1480

Slika Kupari iz 1933. paradigma je zrele stvaralačke moći, ali i apsolutne radosti života Petra Dobrovića. Hedonistička Dobrovićeva vizija mediteranskoga krajolika ostvarena je kolorističkim masama u ekstazi boje i vedrine.
Petar Dobrović je rođen u Pečuhu, a slikarstvo je diplomirao 1911. na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti. Nakon impresionističkih početaka, a osobito slijedom usavršavanja u Parizu 1912-14., prihvaća modernije koncepcije kubizma, cezanneizma i ekspresionizma. U Mađarskoj sudjeluje u avangardim pokretnima, a zbog političkog djelovanja u Pečuhu je 1921. bio i uhićen. Odlazi u Beograd, predaje na Umjetničkoj školi i redovito izlaže. Već se oko 1925. u prvim Dobrovićevim slikama s Hvara ističe veoma razvedeni kolorizam. Po povratku s drugog putovanja u Pariz te na Azurnu obalu s Milanom Konjovićem 1926-27., Dobrović se vraća dalmatinskim pejzažima i sve široj ekspanziji kolorizma. U Beogradu sudjeluje i u osnivanju grupe Oblik koja se od 1926. do 1939. zalaže za autonomiju umjetničke estetike i modernizam. U Krležinu časopisu Danas 1934. objavljuje crteže, vinjete i likovne kritike. Predan lijevim idejama građanske inteligencije, Miroslava Krležu i danasovce portretira okupljene u svom ateljeu i na svom najvećem platnu U redakciji časopisa „Danas“. Kao jedan od osnivača (1937.) predaje na Državnoj umetničkoj akademiji u Beogradu. U Dobrovićevoj je klasi 1940-41. studirao je i Edo Murtić.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content