Pavao Perić, Djevojčice (s knjigom; Pjevačice), 1941.

Pavao Perić
(1907. – 1978.)
Djevojčice (s knjigom; Pjevačice), 1941.
terakota
MG-1440

Diplomirao je 1927. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je primio poduke od vodećih hrvatskih kipara toga doba, a najviše su na njega utjecali R. Frangeš-Mihanović i F. Kršinić.
Radio je skulpture u glini, bronci, kamenu i drvu. U malome formatu, pretežito u glini, izveo je niz zavičajnih ženskih skulptura. U bronci i kamenu realizirao je brojne realistične i lirske ženske portrete, kao i memorijalne spomenike. Okušao se i u drvenim reljefima i skulpturama nadahnut arhaičnim formama. Njegov jedinstven i zaokružen kiparski opus neosporno je dio kontinuiteta tradicije hrvatskog modernog kiparstva.
Autohtoni kiparski koncept najbolje je ostvario u ciklusu terakota žena iz Dalmatinske zagore naglašenih volumena i geste, koje oblikuje ekspresivnije ili gracilnije u njihovim karakterističnim pozama. Od seoskih djevojaka modelira profinjeni tip malih figurina folklorne idealizacije, dugih bogato nabranih haljina s uljepšanim licima. Dvije djevojčice u stavu kontraposta odišu mirnom unutarnjom koncentracijom mladenačke zanesenosti.

Tekst: Tatijana Gareljić muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content