Leo Junek
(1899. – 1993.)
Cherche Midi, Pariz,1938.
ulje / platno
73 x 92 cm
MG-1487
Leo Junek je nakon završene zagrebačke Akademije već 1925. otišao na usavršavanje u Pariz. Za njegovu su ranu fazu karakteristični autoportreti monumentalne jednostavnosti i naglašenog kolorita koji će tijekom 1930-ih kulminirati u pariškim vedutama i krajolicima čarobne pikturalne snage. Slijedom sezanističkih, ali i fovističkh uzora te u izravnom kontaktu s Raoulom Dufyem, Junek je izgradio svijet vlastitih vizija ostvaren profinjenim kolorističkim harmonijama u naoko jednostavnim širokim ploha i mrljama. Zgrada pariškog vojnog zatvora Cherche Midi s okovanim prozorima i visokim ogradnim zidom iz gradske je vedute u Junekovoj interpretaciji prerasla u jedinstvenu ritmičnu igru boje, svjetla i teksture. Junekovo slikarstvo je već 1940-ih postalo blisko apstrakciji, a nakon selidbe u Orsay 1950. slikao je u potpunosti u duhu lirske kolorističke apstrakcije.
Leo Junek (Lorris Junec) je većinu svoga opusa ostvario u Francuskoj. Iako je u Hrvatskoj kratko živio i relativno malo izlagao, Junek je bitno i trajno utjecao na naše slikarstvo. Između dva svjetska rata brojni su mu se naši stipendisti u Parizu obraćali za pomoć (Juraj Plančić, Vjekoslav Parać, Marijan Detonij, Slavko Kopač). S Krstom Hegedušićem je intenzivno surađivao na pokretanju Udruženja umjetnika Zemlja, ali je vjeran svom osobnijem i urbanijem putu prema modernizmu iz Udruženja istupio već nakon prve izložbe 1929. godine. Junekova poetika osobito je utjecala na hrvatske slikare izrazito kolorističkog senzibiliteta (Edo Kovačević, Vera Nikolić, Slavko Kopač, Antun Mezdjić, Edo Murtić, Josip Vaništa).
Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.