Na reprezentativnom prvom katu Vranyczanyjeve palače 18. svibnja otvorena je izložba slikara Dalibora Paraća , “Donacija Modernoj galeriji”. Tom prigodom mnogobrojne uzvanike, umjetnike, kolege muzealce i prijatelje pozdravila je ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić, koja je u svom govoru izjavila: predstavljamo izložbu koja svojim visokim umjetničkim dometom i svakako respektabilnim opsegom na najbolji mogući način objedinjuje sva poslanja MG kao nacionalnog muzeja likovne umjetnosti od 19. stoljeća do naših dana. Ponosimo se što upravo na Međunarodni dan muzeja – javnosti možemo predstaviti najveću pojedinačnu donaciju kojom je fundus Moderne galerije u prošloj godini obogaćen za čak 155 ulja na platnu, crteža, akvarela i gvaševa, a k tomu i s 213 brončanih medalja i njihovih sadrenih modela. , te zaključila: Na kraju, slobodno i ponosom, u ime Moderne galerije, a nadam se i na diku naše struke, zaključujem da se donacijom i ovom izložbom opus Dalibora Paraća – „slikara slike“ – kontekstualizira na efektivan način i na pravom mjestu. Jer …, u nas ne postoji pravije mjesto od Moderne galerije u kojem bi se Paraćev niz „začaranih pejzaža“ sjećanja na Jug bolje pridružio i sjedinio s velikim majstorima, slikarovim uzorima, učiteljima i kolegama, srodnim mu dušama kao što su: Ignjat Job, Emanuel Vidović, Jerolim Miše, Oton Postružnik, Ivo Dulčić ili Frane Šimunović, velikanima s kojima Dalibor Parać nedvojbeno dijeli umjetnički sjaj i najviše mjesto u hrvatskom slikarstvu prošloga stoljeća.
Umjetnikovo stvaralaštvo i izložbu je predstavila kustosica Iva Körbler koja je u svom govoru izjavila: Dalibor Parać u pregledima hrvatskog modernog slikarstva zapamćen je kao jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara mediteranskog pejzaža, Juga, ali i teme ženskog akta u pejzažu. Nastavljač tradicije Ignjata Joba, Petra Lubarde, Otona Postružnika, Iva Dulčića, Antuna Motike, a posebice Otona Glihe i Frane Šimunovića u kontekstu „pojmovne mitografije“ pejzaža, Dalibor Parać sačuvao je tijekom svih faza svojega slikarstva morfološku i poetsku različitost, uz kvalitativnu prepoznatljivost slikarskog koncepta.
Osim neposrednog povoda aktualne donacije, rukovođeni smo tezom kako Paraćevom slikarskom opusu vrijeme nije ništa oduzelo, niti umanjilo u njegovoj aktualnosti, vrijednosti i stilskoj autentičnosti, čak je učvrstilo umjetnikovu ekskluzivističku poziciju „čistog“ slikarstva u motivima mitski prosanjanog zavičaja. Naime, Dalibor Parać u svojim je ranim godinama proučavao Goyu, Ljubu Babića, Emanuela Vidovića i rastao uz slikarstvo svojeg znatno starijeg brata, slikara Vjekoslava Paraća, koji je u kliškoj crkvi radio freske s motivima zavičaja. No, za razliku od Vjekoslava, Dalibor Parać rano je odbacio narativni koncept slike, „škure boje, teške oblike, detaljizam i rekonstrukciju starog svijeta zavičaja, izašavši kao heliocentrist na svijetlu padinu brijega“ (Ive Šimat Banov). Kritika je mnogo puta primijetila kako u ovom slikarstvu nema sjena, melankolije i tamnih tonaliteta, pa ipak u mnogim kasnim slikama iz devedesetih godina prošlog stoljeća postoji nostalgija za zavičajem djetinjstva, salonitanskim agerom. U maniri lirske apstrakcije, ali izvan bilo kakvog stilskog determinizma između apstrakcije i reducirane figuracije, impresionističkog i ekspresionističkog ili gestualnog slikarstva, Dalibor Parać postavio je nove morfološke parametre u slikanju pejzaža, stvarajući u zadnja dva desetljeća života djela u kojemu su akt i pejzaž jedna neodvojiva cjelina. Sačuvao je u svojem duhovnom oku sjećanje na hedonizam nekadašnjeg Mediterana Ignjata Joba, Iva Dulčića i Jurja Plančića. U svim fazama slikanja, Paraćevo je slikarstvo sačuvalo specifičnu antidogmatsku komponentu, s uvijek otvorenom težnjom slikarskog eksperimenta i novih istraživanja, bez obzira na umjetnikovu dob.
Izložba Dalibora Paraća mogla se razgledati u Modernoj galeriji do 18. lipnja 2017.
Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb, 2017.