Oznaka: Oton Postružnik

Oton Postružnik, Rastvorena školjka, 1977.

Oton Postružnik
Rastvorena školjka, 1977.
ulje na platnu
65,3 x 81 cm
MG-6977

Oton Postružnik (Maribor, 1900. – Zagreb, 1978.) jedan od najvažnijih predstavnika hrvatske moderne umjetnosti. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a kasnije se usavršavao u Pragu i Parizu. Svoje umjetničko stvaralaštvo započeo je kao član grupe „Zemlja“, poznate po socijalno angažiranoj umjetnosti, a u poslijeratnom razdoblju postao je predvodnik lirske apstrakcije u Hrvatskoj. Nakon 1960. godine, Postružnik je ostvario svoja prva nefigurativna koloristički oblikovana djela. Njegov rad tada odražava snažnu povezanost s prirodom, što je primjetno u organičkim oblicima i kolorističkom senzibilitetu. Ova kasnija faza, kojoj pripada i slika „Rastvorena školjka“, donosi suptilniju, introspektivnu apstrakciju inspiriranu prirodom.
Riječ je o djelu čije oblikovanje podsjeća na organski svijet, poput oblika mjehurića ili fragmenata školjki. Slika pripada stilu organske apstrakcije, što se očituje kroz fluidne, amorfne forme i meke prijelaze boja. Kompozicijom dominiraju pastelno zeleni, plavi i crveni tonovi. Apstraktna lirska atmosfera dodatno je naglašena kroz intuitivnu interpretaciju prirodnih oblika.
Postružnik je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj umjetnosti svojim inovativnim pristupom obliku i boji te je kao dugogodišnji profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti odgojio generacije mladih umjetnika.

Luciana Fuks, kustosica pripravnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Postružnik, Kompozicija I, 1961.

Oton Postružnik
Kompozicija I, 1961.
ulje na platnu
130,5 x 162,5 cm
MG-6971

Oton Postružnik (1900. – 1978.) je socijalno-kritički angažirani slikar (grafičar, kipar) u prijeratnom i jedan od najizrazitijih predstavnika lirske apstrakcije u poslijeratnom razdoblju. Od 1915. pohađa privatnu umjetničku školu Ljube Babića. Sudjelovao je 1917. u protumađarskim demonstracijama. Održavši tada vatreni govor, upozoren je od vlasti. Godine 1920. napušta Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu te odlazi na školovanje u Prag (V. Bukovac). Vrativši se, nastavlja studij na novoosnovanom ALU-u u Zagrebu gdje je diplomirao kod Lj. Babića (1924.). Jedan je od prvih studenata koji kod H. Juhna radi u keramici. Iste godine otvara privatnu slikarsku školu s I. Tabakovićem s kojim u Salonu Ullrich izlaže ciklus crteža Groteske blizak Neue Sachlichkeit (Novoj stvarnosti). Tim ciklusom najavljuje kritičko-socijalne odrednice grupe Zemlja (1929. – 1935.) čiji je osnivač i član. Odlazi na usavršavanje u Pariz od 1925. do 1926. (A. Lhote, M. Kisling), što je moglo utjecati na njegov monumentalni slikarski volumen (Klek, 1929.). Često boravi u Dalmaciji stvarajući osebujni kolorizam utemeljen na žarkim i otvorenim bojama te snažnome i slobodnome rukopisu. Od 50-ih reducira figuralni predložak na plošni znak, čistu boju i kompozicijska žarenja svjetlosti. Slika Kompozicija I (1961.) paradigmatska vizualizacija za razumijevanje Postružnikove redukcije i apstrahiranja pejzažnog prikaza te svođenja motiva na plutajuća prirodna obličja u razmeđima i korelacijama između organičke i lirske apstrakcije te olabavljena enformela. To je tvarna lirika umjerenih obojenja i organskih formi utemeljenih na kontrapunktima između biomorfno reducirane plutajuće antigravitacijske zasićene i osebujne reljefne matrice i fonda razrijeđene plošne površine prošarane mrljama, točkama i varijabilnim gradbenim tragovima koji umanjeni improviziraju i ponavljaju centralni motiv. Od 1958. do 1970. profesor je na ALU-u u Zagrebu, a 1964. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Postružnik, List, 1961.

Oton Postružnik
List, 1961.
ulje/platno, 130,5 x  97 cm
MG-6970

Oton Postružnik (1900. – 1978.) je socijalno-kritički angažirani slikar (grafičar, kipar) u prijeratnom i jedan od najizrazitijih predstavnika lirske apstrakcije u poslijeratnom razdoblju. Od 1915. pohađa privatnu umjetničku školu Ljube Babića. Sudjelovao je 1917. u protumađarskim demonstracijama. Održavši tada vatreni govor, upozoren je od vlasti. Godine 1920. napušta Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu te odlazi na školovanje u Prag (V. Bukovac). Vrativši se, nastavlja studij na novoosnovanom ALU-u u Zagrebu gdje je diplomirao kod Lj. Babića (1924.). Jedan je od prvih studenata koji kod H. Juhna radi u keramici. Iste godine otvara privatnu slikarsku školu s I. Tabakovićem s kojim u Salonu Ullrich izlaže ciklus crteža Groteske blizak Novoj stvarnosti. Tim ciklusom najavljuje kritičko-socijalne odrednice grupe Zemlja (1929. – 1935.) čiji je osnivač i član. Odlazi na usavršavanje u Pariz od 1925. do 1926. (A. Lhote, M. Kisling), što je moglo utjecati na njegov monumentalni slikarski volumen (Klek, 1929.). Često boravi u Dalmaciji stvarajući osebujni kolorizam utemeljen na žarkim i otvorenim bojama te snažnome i slobodnome rukopisu. Od 50-ih reducira figuralni predložak na plošni znak, čistu boju i kompozicijska žarenja svjetlosti. Slika List I (1961.) znakovna je redukcija pejzažnog, odnosno prirodnog koja počiva na razmeđima i međuzavisnostima između organičke i lirske apstrakcije te ublažena enformela. To materijska lirika razmjernog obojenja temeljena na organskim plohama prošaranim linijskim površinama, točkama i mrljama. Od 1958. do 1970. profesor je na ALU-u u Zagrebu, a 1964. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Postružnik, Seljaci, 1928.

Oton Postružnik
Seljaci, 1928.
ulje na platnu
74,5 x 96 cm
MG-2514

Slikom Seljaci iz 1928. Postružnik iz stvarnog prizora sintetizira spoznaju bitnoga sadržaja. Svakodnevna scena s grubim i umjereno nezgrapnim likovima simbolizira surovost seljačkog života. U prizoru s karakterističnim likovima suspregnute mimike i gestikulacije i u tipičnim crvenosmeđim tonalitetima i prigušenoj svjetlosti Postružnik vlastitim ‘individualnim’ stilom simbolički predočava zbilju s jasnim obilježjima sredine. Temeljne zemljaške postavke anticipirao je i u motivu cigle u zidu koji odvaja likove od nedostižnog pejzaža u pozadini.

Oton Postružnik je slikarstvo studirao u Zagrebu i Pragu. Usavršava se u Parizu kod A. Lhôtea i M. Kislinga. Po povratku u Zagreb sudjeluje na „Grafičkoj izložbi“ i s Ivanom Tabakovićem priprema izložbu „Groteske“. Obje izložbe održane 1926. naglašavaju Postružnikov osobni, ali i generacijski otklon od uhodanih estetskih (poglavito ekspresionističkih) normi te ga predstavljaju kao umjetnika zrelog avangardnog koncepta. Godine 1927. Postružnik je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji kod Ljube Babića. Socijalno osjetljiv i potpuno predan istini Postružnik je 1929. sudjelovao u osnivanju Udruženja umjetnika „Zemlja“ te je s njima redovito izlagao sve do istupanja iz grupe 1933. Tijekom druge stipendije u Parizu 1935. koloristički obogaćuje stil dotad utemeljen na jednostavnom crtežu i obliku. Počevši od poetskoga intimizma u dalmatinskim je motivima iz 1950-ih dosegnuo jedinstvenu sintezu oblika i boja. Inspiriran prirodom kasnije slika autonomni svijet lirskih apstraktnih oblika. Bavio se i grafikom i keramikom. Predavao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji od 1958. do 1970.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Postružnik, Klek, 1929.

Oton Postružnik
(1900. -1978.)
Klek, 1929.
ulje na platnu
83,8 x 66,3 cm
MG-7089

Slikom Klek izloženom na prvim izložbama Grupe Zemlja, Oton Postružnik u njen aktivistički naboj unosi tematsko i stilsko smirenje. Prikaze teške svakodnevnice zamijenio je klasično mirnom kompozicijom pejzaža s mostom, koja se razvija harmoničnim ritmom nizanja motiva izvedenih objedinjavajuće hladnim registrom boja.  Idealiziran pristup prikazu zasnovan na redukciji detalja i svođenju oblika na geometrijske forme, uz odsustvo socijalnog i folklornog sadržaja te odstupanje od lokalnog kolorita, ukazuje na Postružnikov otklon od „zemljaške“ estetike prema estetici magičnog realizma.
Oton Postružnik studirao je slikarstvo u Zagrebu i Pragu. Usavršava se u Parizu kod A. Lhôtea i M. Kislinga. Po povratku u Zagreb sudjeluje na „Grafičkoj izložbi“ i s I. Tabakovićem priprema izložbu „Groteske“. Obje izložbe održane 1926. naglašavaju Postružnikov osobni, ali i generacijski otklon od uhodanih estetskih (poglavito ekspresionističkih) normi te ga predstavljaju kao umjetnika zrelog avangardnog koncepta. Godine 1927. Postružnik je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji kod Lj. Babića. Socijalno osviješten i predan istini Postružnik je 1929. sudjelovao u osnivanju Udruženja umjetnika „Zemlja“ te je s njima redovito izlagao sve do istupanja iz grupe 1933. Tijekom druge stipendije u Parizu 1935. koloristički obogaćuje stil dotad utemeljen na jednostavnom crtežu i obliku. Počevši od poetskoga intimizma u dalmatinskim je motivima iz 1950-ih dosegnuo jedinstvenu sintezu oblika i boja. Inspiriran prirodom kasnije slika autonomni svijet lirskih apstraktnih oblika. Bavio se i grafikom i keramikom. Predavao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji od 1958. do 1970. godine.

Tekst: Zlatko Tot, kustos – pripravnik © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Postružnik, Truli panj, 1960.

Oton Postružnik
Truli panj, 1960.
ulje/platno
98 x 146 cm
MG-2652

Oton Postružnik (1900. – 1978.) je socijalno-kritički angažirani slikar (grafičar, kipar) u prijeratnom razdoblju i jedan od najizrazitijih predstavnika lirske apstrakcije. Od 1915. pohađa privatnu umjetničku školu Ljube Babića. Sudjelovao je 1917. u protumađarskim demonstracijama. Održavši tada vatreni govor, upozoren je od vlasti. Godine 1920. napušta Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu te odlazi na školovanje u Prag (V. Bukovac). Vrativši se, nastavlja studij na novoosnovanom ALU-u u Zagrebu gdje je diplomirao kod Lj. Babića (1924.). Jedan je od prvih studenata koji kod H. Juhna radi u keramici. Iste godine otvara privatnu slikarsku školu s I. Tabakovićem s kojim u Salonu Ullrich izlaže ciklus crteža Groteske blizak Novoj stvarnosti. Tim ciklusom najavljuje kritičko-socijalne odrednice grupe Zemlja (1929. – 1935.) čiji je osnivač i član. Odlazi na usavršavanje u Pariz od 1925. do 1926. (A. Lhote, M. Kisling), što je moglo utjecati na njegov monumentalni slikarski volumen (Klek, 1929.). Često boravi u Dalmaciji stvarajući osebujni kolorizam utemeljen na žarkim i otvorenim bojama te snažnome i slobodnome rukopisu. Od 50-ih reducira figuralni predložak na plošni znak, čistu boju i kompozicijska žarenja svjetlosti. Slika Truli panj (1960.) znakovna je redukcija predmetnog koja počiva na razmeđima i međuzavisnostima između organičke i lirske apstrakcije te ublažena enformela. Od 1958. do 1970. profesor je na ALU-u u Zagrebu, a 1964. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb