Oton Iveković, Drvosječe, 1909.

Oton Iveković
Drvosječe, 1909.
ulje na platnu
120,5 x 120 cm
MG-373

Oton Iveković (1869.–1939.) učio je slikarstvo u Zagrebu kod Ferde Quiquereza, potom od 1886. godine u Beču kod Christiana Griepenkerla i Augusta Eisenmengera te, konačno, u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita i u Karlsruheu kod Ferdinanda von Kellera. Radio je kao nastavnik crtanja na zagrebačkoj realnoj gimnaziji, potom na Obrtnoj školi od 1895. godine te na Umjetničkoj školi (poslije Akademiji) od 1908. godine. Iste je godine izabran za predsjednika umjetničkog društva Lada. Putovao je po Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i Americi, a tijekom Prvog svjetskog rata djelovao je kao vojni slikar. Uz Mencija Clementa Crnčića, smatra se najznačajnijim predstavnikom historijskog slikarstva u Hrvatskoj, osobito onoga nacionalnog nadahnuća. Krajem života povukao se u Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju.
Na kvadratnom formatu u sredini slike prikazana su dvojica drvosječa pri radu. Prizor je smješten u zimski ambijent šume, sa snijegom i golim deblima stabala. Tonalitet slike je sivkasto-srebrni i bijeli s primjesama smeđe i tamne bordo boje. Majstorstvo realističkog prikaza na tragu Gustavea Courbeta (1819.–1877.) gotovo da priziva svojevrsnu društvenu angažiranost. Ova neočekivana značajka, uz vrhunsku kvalitetu i vještinu njegove slikarske tehnike (osobito u pejzažu), iznova potvrđuju intrigantnu, poticajnu i dinamičnu višeslojnost Ivekovićeve umjetničke osobnosti koja poziva na nove i odvažne interpretacije njegova slikarstva koje bi rušile do sada utemeljene paradigme o umjetniku.

Tekst: dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Iveković, Dolina Paklenica na Velebitu, 1912.

Oton Iveković
Dolina Paklenica na Velebitu, 1912.
ulje / platno, 7172,5x 109,8 cm
MG-381

Oton Iveković (1869.–1939.) učio je slikarstvo u Zagrebu kod Ferde Quiquereza, potom od 1886. godine u Beču kod Christiana Griepenkerla i Augusta Eisenmengera te, konačno, u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita i u Karlsruheu kod Ferdinanda von Kellera. Radio je kao nastavnik crtanja na zagrebačkoj realnoj gimnaziji, potom na Obrtnoj školi od 1895. godine te na Umjetničkoj školi (poslije Akademiji) od 1908. godine. Iste je godine izabran za predsjednika umjetničkog društva Lada. Putovao je po Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i Americi, a tijekom Prvog svjetskog rata djelovao je kao vojni slikar. Uz Mencija Clementa Crnčića, smatra se najznačajnijim predstavnikom historijskog slikarstva u Hrvatskoj, osobito onoga nacionalnog nadahnuća. Krajem života povukao se u Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju.
Verikalan format slike Dolina Paklenica na Velebitu pojačava dojam stjenovitog tjesnaca kroz koji se u dolini Paklenice na Velebitu provlači grupa figura: predvodnica od dva kićenije odjevena jahača na konjima te na malenoj udaljenosti vojnička pješadija u sivim viteškim oklopima što se stapaju s tonovima okolnih stijena. Vegetacija je na prikazu siromašna i oskudna pridonoseći dojmu vojničke i ratne surovosti. Isto je dodatno naglašeno prevladavajućim sivim tonovima golog kamena koji se reflektiraju i u sivo-plavim tonovima neba. Prizor je naslikan pri bistrom dnevnom osvjetljenju gradeći ugođajnost ledenoga tona rasvjete.
Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Iveković, Zanimljivo štivo, 1901.

Oton Iveković
Zanimljivo štivo, 1901.
ulje na platnu
70 x 50 cm
MG-389

Oton Iveković (1869.–1939.) učio je slikarstvo u Zagrebu kod Ferde Quiquereza, potom od 1886. godine u Beču kod Christiana Griepenkerla i Augusta Eisenmengera te, konačno, u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita i u Karlsruheu kod Ferdinanda von Kellera. Radio je kao nastavnik crtanja na zagrebačkoj realnoj gimnaziji, potom na Obrtnoj školi od 1895. godine te na Umjetničkoj školi (poslije Akademiji) od 1908. godine. Iste je godine izabran za predsjednika umjetničkog društva Lada. Putovao je po Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i Americi, a tijekom Prvog svjetskog rata djelovao je kao vojni slikar. Uz Mencija Clementa Crnčića, smatra se najznačajnijim predstavnikom historijskog slikarstva u Hrvatskoj, osobito onoga nacionalnog nadahnuća. Krajem života povukao se u Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju.

Na vertikalnom formatu prikazana genre scena s prizorom djevojčice dok čita posjednuta na klupi u vrtu, u hladovini krošnje. U rukama pridržava knjigu s crvenim koricama. Lijeva ruka savijena u laktu opuštena je niz tijelo, dok je desna oslonjena na naslon klupe. Crveni akcent knjige u gornjoj polovici slike ponavlja detalj crvenog cvijeća u lončanicama u njezinoj donjoj polovici, tvoreći komplementarni kontrast zelenilu vegetacije u pozadini. Slika je rađena mrljičastim načinom i svijetlim bojama u plein airu, gradeći gotovo impresionistički sveukupni dojam. U zelenim, smeđim i žućkastim tonovima vrta, klupe i lončanica, ističu se navedeni crveni detalji te modro-bijela kombinacija djevojčine haljine. Središnji motiv djevojčice, klupe i lončanica iscrtava trokut usred okoline vrta, čineći tako kompoziciju  stabilnom.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Iveković, Zima, 1908.

Oton Iveković
Zima, 1908.
ulje / platno, 60,2 x 80,3 cm
MG-398

Oton Iveković (1869.–1939.) učio je slikarstvo u Zagrebu kod Ferde Quiquereza, potom od 1886. godine u Beču kod Christiana Griepenkerla i Augusta Eisenmengera te, konačno, u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita i u Karlsruheu kod Ferdinanda von Kellera. Radio je kao nastavnik crtanja na zagrebačkoj realnoj gimnaziji, potom na Obrtnoj školi od 1895. godine te na Umjetničkoj školi (poslije Akademiji) od 1908. godine. Iste je godine izabran za predsjednika umjetničkog društva Lada. Putovao je po Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i Americi, a tijekom Prvog svjetskog rata djelovao je kao vojni slikar. Uz Mencija Clementa Crnčića, smatra se najznačajnijim predstavnikom historijskog slikarstva u Hrvatskoj, osobito onoga nacionalnog nadahnuća. Krajem života povukao se u Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju.

Zima iz 1908. godine još je jedan primjer Ivekovićeva majstorskog pejzaža. Suptilna kompozicija u bijeličastim i srebrnim tonovima prikazuje malenu udaljenu figuru u prostranstvu zimskog krajolika. Očište slike smješteno je u njezin lijevi gornji kut, gdje iza nekolicine ogoljelih stabala proviruje težačka koliba kojoj vode linije brazdi snijegom prekrivene njive.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Zagreb©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Iveković, Gorski krajolik, 1895. i Na Kordunu, 1898.

 

Oton Iveković
(1869. – 1939.)
Gorski krajolik, 1895.
akvarel / papir, 205 x 395 mm
MG-390

Na Kordunu, 1898.
ulje/platno, 110 x 179cm
MG-378

Ivekovićev slikarski opus većim dijelom kronološki pripada razdoblju moderne iako je stilski još uvijek duboko ukorijenjen u realizmu kasnog 19. stoljeća. Stilski i sižejni anakronizam Ivekovićevih romantiziranih povijesnih kompozicija po kojima je najpoznatiji razlog su brojnom oleografiranju njegovih slika koje su ukrašavale domove hrvatskog domoljubnog građanstva. Iveković studira na bečkoj likovnoj akademiji od 1887., gdje poseban interes iskazuje za specijalku historijskog slikarstva. Zbog upornog slikanja Zrinjskih i Frankopana dobiva nadimak „Zrinjmaler“. Studij nastavlja na minhenskoj akademiji 1892. Kršnjavijeva naklonjenost  omogućava mu da ljeto po povratku sa studija obilazi biciklom, crtajući Liku, Dalmaciju i Bosnu te potiče njegov interes za povijesno slikarstvo upućujući ga na akademiju u Karlsruheu. Zahvaljujući, također, Kršnjavom dobiva posao na Realki, kasnije na Obrtnoj školi. Vodio je i privatnu slikarsku školu u vlastitom ateljeu koje su pohađale između ostalih slikarice Nasta Rojc i Vera Nikolić. Dolaskom Vlahe Bukovca u Zagreb, paleta mu se rasvjetljava na način šarene zagrebačke škole. Na Salonu 1898. izlaže, moglo bi se reći, anti povijesnu kompoziciju Na Kordunu, 1898. s prikazom, od besmisala rata, iscrpljenih vojnika i konja, slikanu na način tonskog slikarstva, ali slobodnijeg poteza kista i donekle rasvijetljene palete. Kasnije se Iveković razilazi s Bukovcem iako u pejzažima ostaje vidljivo iskustvo bukovčeve manire impresionizma. Rani romantičarski akvarel Gorski krajolik, 1895. ujednačenog zelenkasto-okerastog kolorita upućuje na kasnije pejzažne male stvari (Lovac u šumi, 1898., Šuma, 1900., Lovac sa psom, 1901.) u kojima treba tražiti autentične vrhunce Ivekovićeva stvaralaštva. Kasnije je likovno je dokumentirao stanje na bojišnicama Soče, Galicije i Srbije u doba I. svjetskog rata.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

 

Oton Iveković, Šuma, 1900.

Oton Iveković
Šuma, 1900.
ulje / platno
80,7 x 66 cm
MG-2359

Oton Iveković (1869.–1939.) učio je slikarstvo u Zagrebu kod Ferde Quiquereza, potom od 1886. godine u Beču kod Christiana Griepenkerla i Augusta Eisenmengera te, konačno, u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita i u Karlsruheu kod Ferdinanda von Kellera. Radio je kao nastavnik crtanja na zagrebačkoj realnoj gimnaziji, potom na Obrtnoj školi od 1895. te na Umjetničkoj školi (poslije Akademiji) od 1908. godine. Iste je godine izabran za predsjednika umjetničkog društva Lada. Putovao je po Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i SAD, a tijekom Prvog svjetskog rata radio je kao vojni slikar. Uz Mencija Clementa Crnčića, smatra se najznačajnijim predstavnikom historijskog slikarstva u Hrvatskoj, osobito onoga nacionalnog nadahnuća. Krajem života povukao se u Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju.
Popularnost Otona Ivekovića kao historijskog slikara često u drugi plan stavlja njegov izniman talent i dosege u realističnom prikazu atmosfere pejzaža u specifičnom godišnjem dobu. Jedan od najljepših primjera je Šuma iz 1900. godine. Jednostavna vertikalna kompozicija podijeljena je na tri dijela: gornju trećinu slike čini prikaz sivog, maglovitog, jesenjeg neba; središnji dio zauzima crveni ton lišća šume u jesen; dok donja trećina prikazuje travnatu čistinu pred šumom u tamno zelenim i svijetlo oker tonovima.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content