Oznaka: Oton Gliha

Oton Gliha, Gromače 10-64, 1964.

Oton Gliha
Gromače 10-64, 1964.
ulje na platnu
130 x 130 cm
MG-3934

Otona Gliha (1914. – 1999.) klasik je hrvatske gestualne apstrakcije bliske slikarskoj materiji enformela. Slikar je pisma, slikar zemlje i slikar kulture (I. Zidić). To su autorova iskonska počela nikada dokraja elaborirane usporednosti između staroslavenske glagoljice uklesane u kamen i tipskoga, posvojena primorskog suhozida – gromača. Njima se od prahistorije i antičkih vremena rukama stočara i poljodjelaca omeđivao prostor, označavale međe obradive zemlje, kao i područja za ispašu stoke. Iz toga je proizašao postupni proces Glihina razrađivanja i apstrahiranja motiva unutar slike i vlastite stilistike. Diplomirao je 1937. na ALU-u u Zagrebu (Lj. Babić, O. Mujadžić, M. Tartaglia). Iz iskustva Cézannea i fovizma izrastaju polovicom 40-ih krajolici novog obojenog sklada i životopisnosti. Od 1954. započinje sažimanje motiva koji preobražava apstrahirane likovne elemente prvih Gromača. Gromače 10-64 (1964.) u intenzivnom su tvarno kolorističnom odnosu prema iskonskome motivu. Vidimo ekran ustreptale magme ostvaren bražđenjem te upijanjem i žarenjem akromatskih i u manjoj količini obojenih segmenata kompozicije koji utkani u bijelo gradbeno tkivo stvaraju kontraste i preklapanja između linije i plohe, kao i njihove gustoće poput slikarskoga tvorbenog pozitiva i negativa. Gliha motiv gromača imenuje kao urbanističko-arhitekturalnu-skulpturalnu ljepotu. Autor je i bogatog crtačkog te skromnijeg grafičkog opusa, zidnih slika, kamenih mozaika, kao i svečanog zastora HNK-a (Barske gromače, 1981.) Ivana pl. Zajca u Rijeci. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja od kojih izdvajamo Nagradu „Vladmir Nazor“ (1976.) za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Oton Gliha, Gromače, 1964.

 

Oton Gliha
Gromače, 1964.
flomaster/papir
MG-2548

„A sve je počelo 1954. godine, kada mi se jednog dana taj krčki pejzaž izbrazdan gromačama pričinio kao neka stara ploča klesane glagoljice. Može ta moja asocijacija izgledati čudna, čak smiješna, ali za mene je ona jednog trenutka bila fatalna i pomogla mi razmrsiti sva ona uzbuđenja koja sam godinama nosio u sebi promatrajući tu čudnu geometriju, arhitekturu i skulpturu koju je čovjek nesvjesno stvarao u borbi s kamenom. Oslobađajući od kamena škrtu zemlju, istim ju je kamenom opet zarobljavao, ograđujući je gromačama. I tako su nastale te pačetvorine, trokuti i krugovi, taj fantastični kovitlac ritma linija i ploha.“, tim je riječima Oton Gliha 1958. opisao svoj slikarski rad.

Gliha je rođen 1914. u Črnomelju u Sloveniji. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu polazi od 1933. do 1937., a 1938. kao stipendist odlazi na jednogodišnji boravak u Pariz. Nakon II. svjetskog rata, putuje po Bosni i Hercegovini i 1952. po Italiji; slike koje slika u tom razdoblju još uvijek ničim ne ukazuju na ciklus koji će ga proslaviti i koji će Gliha, jednom kada ga osmisli, slikati do kraja života. Prvom samostalnom izložbom 1954. u Zagrebu, međutim, Gliha daje naslutiti da će ga slikanje krajolika uskoro odvesti u čistu apstrakciju. Crtež koji donosimo primjer je jedne od ranih upotreba flomastera u hrvatskoj umjetnosti. O flomasteru kao sredstvu, Gliha kaže: „Proučavajući godinama sklopove gromača na otoku Krku, služio sam se isključivo flomasterom. Osjećao sam da mi upravo on omogućuje fiksaciju mnoštva točaka različitih oblika i veličina kao neke simbole kamenja u naslagama tih suhozida. Točka je istovremeno stala graditi pravce i plohe te počela živjeti svojim samostalnim životom.“

Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo, Gliha je dobio 1976., a umro je 1999. u Zagrebu.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content