Oznaka: Oskar Herman

Oskar Herman, Portret djevojčice, 1907.

Oskar Herman
Portret djevojčice, 1907.
ulje / platno
55,7 x 45 cm
MG-896

Oskar Herman (1886.–1974.) studirao je slikarstvo u Münchenu kod Antona Ažbea, a potom na Akademiji. Od 1930-tih godina u teorijskim tekstovima Hermanovo se ime dodaje tzv. Minhenskom krugu (Račić, Kraljević, Becić). Uz boravke u Zagrebu, Berlinu i Parizu, u bavarskoj prijestolnici sve do 1933. godine Herman trajno živi. Razdoblje poslije Drugog svjetskog rata obilježeno je životom u Zagrebu, gdje između ostaloga tijekom razdoblja 1945.–1949. djeluje kao kustos Moderne galerije. Rani minhenski realizam tamnih tonova u Hermanovu kasnijem slikarstvu prerasta u izraziti kolorizam rastvorenih oblika.

Realistički Portret djevojčice iz 1907. godine, Herman je oblikovao münchenskim tonskom modelacijom. U inače tamnoj gami boja ističe se kolristički accent crvenog okovratnika i rukava majice te rumenilo obraza, usana i vrha nosa. Potez kistom je vidljiv i pastozan.

Tekst: Ivana Rončević Elezivić, muzejska savjetnica NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Oskar Herman, Pejzaž s tri stabla, 1963.

Oskar Herman
Pejzaž s tri stabla, 1963.
ulje/platno
85 x 135 cm
MG-2531

Iako najmanje istican, Oskar Herman (1886. – 1974.) najdugovječniji je pripadnik minhenskog kruga – jednog od mitskih početaka hrvatske moderne. U Münchenu je polazio slikarsku školu A. Ažbe (1904.), te do 1910. Akademiju (klasa – H. Habermann). Presudan utjecaj na njega imao je koloristički simbolizam H. von Mareesa. Kopira ga, ali i prerađuje statičnost kompozicije, odvojene likove, monumentalnost forme i horizontalne slikarske partije. Prvotni realizam, dakle, rano preobražava u arhajski simbolizam. Poslije 1. svj. rata ostvaruje izrazitu sintezu kolorističkog ekspresionizma koji je u korelacijama sa povijesnim ekspresionizmom, ali pretpostavlja i budući (neo)ekspresionizam.
Nakon rata ponovno je u Münchenu, gdje zapaženo izlaže na samostalnim i skupnim izložbama minhenske nove secesije. Godine 1933. eskalacijom nacizma vraća se u Zagreb gdje u Umjetničkom paviljonu priređuje samostalnu izložbu. U razdoblju 1942. – 1944. zatočen je u izbjegličkom logoru Ferramonti-Tarsia na jugu Italije, a 1944. vraća se u Hrvatsku, u partizane. Bio je kustos Moderne galerije (1945. – 1949.). U slikarstvu postupno razvija samostalnu varijantu kolorističkog ekspresionizma s motivima pejzaža, figura, i figuralnim te dramatičnim uprizorenjima koje razrađuje do kraja života. Slika Pejzaž sa tri stabla (1963.) je simbolsko-ekspresionistički krajolik ostvaren metodom kolorističke perspektive i upotpunjujuće žareće i hladne game.
Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (1965.)

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content