Ordan Petlevski, Raslinje,1961.

Ordan Petlevski
(1930. – 1997.)
Raslinje, 1961.
ulje na platnu
131x121cm

MG-2567Ordan Petlevski jedan je od najznačajnijih hrvatskih poslijeratnih umjetnika uopće. Rođen je u Prilepu u Makedoniji te po završenoj srednjoj školi dolazi na studij u Zagreb. Završio je Akademiju primijenjenih umjetnosti 1955. koja je djelovala vrlo kratko (1949.-1955.). U njoj su dolazili do izražaja individualni rad u radionicama i kreativno eksperimentiranje kao naslijede Bauhausa što je u konceptualnom smislu vjerojatno utjecalo na mladog slikara. U razdoblju od 1955. do 1960. bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. God. 1959. pobijedio je na Prvom bijenalu mladih umjetnika u Parizu. Neko vrijeme slika pod uplivom kubizma te se postepeno sve više odmiče od figuracije i približava apstrakciji te nadrealizmu. Posebno mu je bliska priroda pa svoj izraz nalazi u organskim oblicima u smislu organičke apstrakcije, često zaokupljen promišljanjem između pojmova „lijepog“ i egzistencionalnog.
Muzejska slika Raslinje iz 1961. godine jedna je od slika ranijeg razdoblja kada Petlevski pronalazi vlastiti izraz u kojim ga okupira razoreni svijet bioloških formi nalik na oblike vidljive kroz mikroskop. Njegova paleta u tom razdoblju pretežito je zemljanih tonova u rasponu od svjetlo smeđih do gotovo crno smeđih tonova raspadajućeg, nestajućeg vegetativnog svijeta kojemu je krajnja konsekvenca konačnost, smrt.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ordan Petlevski, Organski oblici, 1976.

Ordan Petlevski
Organski oblici, 1976.
ulje/platno
110 x 100 cm
MG-4007

Ordan Petlevski jedan je od najznačajnijih hrvatskih predstavnika organičke apstrakcije utemeljene na iskustvima enformela i egzistencijalne tjeskobe, ali i začaranosti svijeta (G. Gamulin). To originalno slikarstvo hibrid je između materijskog enformela i naturalnih, čak biologijskih asocijativnosti organičke apstrakcije. Uz slikarstvo Petlevski se bavio crtežom, grafikom i ilustracijom. Podrijetlom iz Makedonije od 1950-ih živi u Zagrebu gdje je 1955. završio Akademiju primijenjenih umjetnosti, a potom do 1960. bio suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića. Nakon stilizirano kubistički slikanih ljudskih figura, aktova, mrtvih priroda, interijera i eksterijera zaokuplja ga nadrealizam (Pejzaž imaginacije, 1957.) To ga kasnije pod utjecajem materičnosti i alijenacije enformela dovodi individualnom izrazu koji ostvaruje u taktilnim organskim oblicima i karakterističnom biološkom inventaru razorenih destruiranih obličja mukle, zemljane palete. Potom od 1960-ih slika kompozicije intenzivnih kolorističkih suglasja. Autorovi osebujni i prepoznatljivi amorfni oblici postaju sve masivniji preobražavajući se u optičke podražaje. Za Petlevskog materijalnost, (ne)uobličenost i fizička činjeničnost djela supstitucija je tijela i nature u materiji slike. Izrastanjem iz nepodnošljive patnje, otuđenja i filozofije egzistencijalizma slika je za Petlevskog organička antiintelektualna gesta svedena na ogoljeni čin stvaranja minimalnog evociranja stvarnosti. Djelo Organski oblici (1976.) nazivom upućuje na temu, kao što Petlevski često čini pri izradi vlastitih djela. Odabirom zemljanih tonova pozadine, postiže fokus na središnjem djelu slike s razlučenom unutrašnjom jezgrom složenom od crvenih, tamnije smeđih i plavozelenih oblika. Ordan Petlevski aludira nazivom na organske oblike što je paradigma organičke, bujajuće i nepravilne apstrakcije. Pojedine forme imaju asocirajući učinak s obzirom na predodžbu organičkog svijeta. Sudjelovao je na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a 1964. je među zagrebačkim umjetnicima izlagao na Venecijanskom bijenalu.

Tekst, Lorena Šimić, pripravnica kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Skip to content