Julije Knifer
K-11-67, oko 1970.
ulje/platno
67 x 98 cm
MG-2755
Meandar je antologijski motiv opusa jednog od najvažnijih hrvatskih slikara XX. st. Julija Knifera. Čvrsto zadan granicom slike, jednakovrijednih crnih i bijelih ploha, od 1959. jedina je Kniferova tema. Redukcijsko apstrahiranje na jedan motiv, sustavno problematiziranje te dosljednost ponavljanja ritma meandra i kontinuiteta prostor-vremena odredilo je cijeli Kniferov opus. Naziv meandar uspostavio je I. Zidić, a Knifer ga je usvojio. Izraženi apsurd, paradoks i ironija približili su Knifera Gorgoni, čiji je suosnivač i član od osnivanja. Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi Novih tendencija. Diplomirao je na ALU-u u Zagrebu 1956. (Đ. Tiljak), a poslijediplomski studij završio je kod A. Mejzdića. Prototipovi anti-slike, kako meandar 60-ih naziva u Zapisima, strogi su i repetitivni ne-psihološki Autoportreti (1949. – 1952.), crteži Stenjevca (1952.) u kojima se iza motiva uočava struktura meandra te minimalističke kompozicije iz 50-ih. Slika K-11-67 (oko 1970.) meandar je; krajnji plošno-linijski apsolut crnog i krajnji linijsko-plošni apsolut sivog. U Kniferovu sustavu ujednačena, monotona ritma vidimo utjecaje od filozofije egzistencije i apsurda do Maljeviča i Cézannea (Z. Maković). Jedan od najdražih umjetnika – što nije slučajno – bio mu je Piero della Francesca. Povećavanjem dimenzija meandra oblikovao je i ambijentalna rješenja (Tübingen, 1975.) Od 70-ih živi i izlaže u Njemačkoj i Francuskoj, a 2002. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Bio je i pasionirani ljubitelj nogometa.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb