Mila Wod
(1988. – 1968.)
Djevojčica na listu, oko 1938.
lijevanje, bronca
26,5 x 7,5 x 6 cm
MG-6510
Ljudmila Wodsedalek poznatija kao Mila Wod bila je najkompletnija umjetnica prve generacije žena kiparica s završenom Višom školom za umjetnost i obrt, 1911. godine u Zagrebu i zauzima izuzetno mjesto u povijesti hrvatskog kiparstva. Još kao studentici, djela su joj se isticala na godišnjim izložbama Umjetničke škole. Na samom početku karijere ostvarila je kvalitetna djela kao što su reljefi dječaka u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (1912.). Veći dio radova s izložbe u Beču 1914. godine, kada je izlagala s Nastom Rojc, bili su prodani. Zapažene su bile prve izložbe u Salonu Ulrich, samostalno 1918., i 1924. godine s tadašnjim suprugom Viktorom Bernfestom.
U njenim motivima dominira ljudski lik, bilo da je riječ o portretima, ganre - scenama ili simboličnim prikazima. Prva je žena autorica jednog javnog spomenika u Hrvatskoj. Spomenik Stjepanu Radiću 1929. godine u Petrinji, ujedno je i prvi javni spomenik tom političaru. Autorica je javnih i sakralnih spomenika, djela primijenjene umjetnosti kao i većeg broja portreta te ganre-scena, u punoj plastici i reljefu. Oblikovala je u sadri, terakoti i bronci.
Ovladala je likovnim izričajima i kiparskim tehnikama i materijalima, iznalazeći u međuprostorima velikih povijesnih stilova mjesto za vlastito stvaralačko djelovanje. Profesor Frangeš naučio ju je suptilnosti, a profesor Valdec ju je uputio u dekorativnost linije i forme. Tijekom studijskog boravka u Parizu 1912./13. upoznaje slavnog francuskog kipara Augusta Rodina (1840. - 1917.). Od suvremenika je cijenila francuskog kipara Alexandrea-Louisa-Mariu Charpentiera (1856. – 1909.), srodnog po umjetničkim pretenzijama.
Mila Wod djelovala je iz nutrine svoga bića, pokrenuta energijom i porivom iznutra. Bogatim doživljenjima vanjskog svijeta prilagođavala je vlastita iskustva i ostvarivala vlastite poetike.
Prva polovica dvadesetog stoljeća vrijeme je njenog najproduktivnijeg stvaranja i najintenzivnijeg sudjelovanja na aktualnoj umjetničkoj sceni. U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti čuvaju se njeni kiparski radovi upravo iz tog razdoblja.
Suptilnost i poetičnost oblikovanja karakteristika su brončane statuete "Djevojčica na listu", nastale oko 1938. godine. Ljupkost poze akcentirana je uglađenom modelacijom i tretmanom površine. Suptilno oblikovanje primjereno je motivu. Statueta je sumarno izvedena, bez individualnih karakteristika.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
