Nikola Mašić
Studija purana, oko 1876.
ulje na platnu
37,7x58,8cm
MG-246
Nikola Mašić (1852. - 1902.), poznat kao slikar kompozicija tzv. uljepšanog realizma i autonomnih studija započinje školovanje na bečkoj likovnoj akademiji 1872. ali nezadovoljan programom iste godine nastavlja školovanje na minhenskoj akademiji. U Komponierenklassi Alexandra Wagnera stječe potrebno znanje za rad velikih figurativnih kompozicija. Blisko mu je slikarstvo Wilhelma von Liendenschmidta, slikara povijesnih kompozicija, čija paleta pod utjecajem moderne minhenske slikarske škole vremenom postaje svjetlija. Ljeto 1874. provodi u Rimu i okolici kako bi neposredno upoznao antičke spomenike što mu je trebalo poslužiti za slikanje budućih figurativnih kompozicija. Međutim, na skicama i studijama tada nastalim, vidljiva je fascinacija atmosferom i svjetlom juga. Za boravka u domovini slika u Posavini. U Parizu, 1878. posjećuje svjetsku izložbu i upoznaje japanizam slikara Marià Fortunya i Marsala. Godine 1879. kao cijenjen slikar dobiva atelje u Münchenu, putuje po Europi te prati likovna zbivanja. Zbog oslabljenog vida, konačno se 1884. vraća u Zagreb, najprije radi kao učitelj crtanja na Obrtnoj školi, a 1894. imenovan je ravnateljem Strossmayerove galerije.
Studija purana jedna je od brojnih studija koje je Mašić radio za vrijeme svojih samotnih lutanja po prirodi (bilo u Posavini, bilo u Italiji). Konciznost i neposrednost likovnog izraza suština je svake studije jer slikar njome bilježi ukratko samo ono što je za njega u vizualnom smislu najbitnije. Konceptualno te studije predstavljaju podsjetnik za kasniji rad u ateljeu na velikim kompozicijama (npr. Guščarica na Savi, Ljetna idila). Prikaz glave purana oštrog, gotovo strogog pogleda, ukazuje da Mašića nije zanimala samo anatomija pojedine životinje, već i određene individualne osobine. Time se potvrđuje kao naš prvi izraziti animalist.
Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2023.