Na retrospektivnoj izložbi najznačajnijeg hrvatskog historicističkog slikara Otona Ivekovića, koja se trenutno održava u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, među 230 izloženih djela u postavu, posebnu pažnju privlači slika monumentalnih dimenzija (250 x 500 cm) „Vivat rex“ iz 1911., poznata još i kao „Hrvati izabiru Ferdinanda Habsburškog za vladara“„Vivat Habsburg“ i „Cetinjski sabor 1527.“ iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu.
Ulje na platnu koje prikazuje Cetinski sabor održan 1527. na kojem su Hrvati izabrali austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja naručio je Izidor Kršnjavi, povjesničar umjetnosti, slikar, profesor, pisac i vrlo utjecajan čovjek u tadašnjem kulturnom i političkom životu Hrvatske.
Slika je dosad bila izložena samo na izložbi Društva umjetnosti održanoj u svibnju 1911., u Umjetničkom Paviljonu u Zagrebu. Ta izložba bila je reakcija na Međunarodnu izložbu slikarstva i kiparstva u Rimu iste godine, kada su dalmatinski umjetnici okupljeni u Društvo Medulić (Dešković, Krizman, Medović, Rački, Rendić, Rosandić), predvođeni Meštrovićem i Bukovcem, odbili izlagati svoja djela u ugarskom paviljonu, jer im je bilo zabranjeno isticati nacionalni identitet, pa su svoje radove izložili u paviljonu Kraljevine Srbije. Taj čin dalmatinskih umjetnika izazvao je negodovanje u Monarhiji i kod banovinskih umjetnika, kojima je pripadao i Iveković. Stoga je kako bi naglasio kulturnu i kulturološku „vjernost“ Habsburškoj monarhiji, Kršnjavi još za trajanja izložbe u Rimu u Beču želio organizirati “protuizložbu“ “Vivat Habsburg”. No, ta se njegova ideja izjalovila, i sve se svelo samo na spomenutu izložbu Društva umjetnosti u Zagrebu.
Prema bilješkama Miroslava Krleže u „Književnoj republici“ 1926. sliku je nakon izložbe htio otkupiti Leopold Salvator, Habsburško-Lotarinški nadvojvoda, no Kraljevska zemaljska vlada 1911. darovala ju je Modernoj galeriji, današnjem Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti – vjerojatno nakon izložbe u Paviljonu kako se navodi u arhivi NMMU.
Za potrebe izlaganja sliku „Vivat rex“ trebalo je pripremiti pa nam je izvedene konzervatorsko – restauratorske radove detaljno opisao Slobodan Radić, konzervator-restaurator savjetnik, Voditelj Odjela za štafelajno slikarstvo 1 u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
"Slika je izrađena u uljnoj tehnici s klasičnom tutkalno krednom preparacijom. Nosilac je vrlo tanko laneno platno gustog tkanja. Zatečena je namotana na kartonski valjak, licem prema van, deformirana i valovita, a na više mjesta bile su prisutne okomite i dijagonalne pukotine platna. Vidljiva su oštećenja boje i podloge, osobito uz pukotine platna gdje je došlo i do njihova gubitka. Na nekim su mjestima zatečeni ostaci japanskog papira korištenog za podljepljivanje oštećenja.
Za potrebe izlaganja, na slici su izvedeni neophodni konzervatorsko-restauratorski radovi. Izrađena je radna ploha dimenzija 600 x 300 cm. Nakon izvedenih proba čišćenja, s lica slike su odgovarajućim otapalom uklonjene naslage prašine i ostaci japanskog papira. Oštećenja, kao i trusni dijelovi boje i podloge, podlijepljeni su akrilnim ljepilom kako bi se spriječilo njihovo daljnje otpadanje. Na poleđinu slike kao i na novo laneno platno naneseno je više slojeva termoaktivnog ljepila. Slika je pomoću toplinskog vakuumskog stola podstavljena novim lanenim platnom. Nedostajući dijelovi podloge rekonstruirani su akrilnim kitom u teksturi originala. Izrađen je novi drveni podokvir koji se može rastaviti u dijelove radi lakšeg transporta. Za sustav trajnog elastičnog napinjanja slike izrađene su odgovarajuće opruge, nabavljene su šipke od nehrđajućeg čelika te vijci za napinjanje. Slika je spomenutim sustavom napeta na podokvir čime je osigurana njezina trajna napetost te jednostavna demontaža i montaža s podokvira. Rekonstruirana oštećenja boje i podloge kao i oštećenja nastala grebanjem su retuširana i lakirana lakom u spreju.
Slika je nakon radova demontirana s podokvira i namotana na kartonski valjak promjera 40 cm. Podokvir i sustav elastičnog napinjanja su rastavljeni te zajedno sa slikom transportirani u Galeriju Klovićevi Dvori. U izložbenom prostoru je ponovo sastavljen podokvir i slika na njega napeta.
Konzervatorsko -restauratorske radove".
Uz sliku „Vivat rex“ na kojoj su radove izveli djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda - više konzervatorice - restauratorice Odjela štafelajnog slikarstva 1 , Ana Pohl, Renata Majcan Šragalj, Tanja Rihtar i konzervator - restaurator Jurica Milinković . Drveni podokvir za sliku izradio je restaurator majstor stolar Dragutin Furdi, a elastični sustav napinjanja pomoću opruga Slobodan Radić - na aktualnoj retrospektivi Otona Ivekovića prezentirano je još 29 slika iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Većinu njih za izlaganje pripremile su djelatnice Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti viša konzervatorica - restauratorica Petra Kursar i konzervatorice - restauratorice Marija Kalmeta i Lana Linda Fisković.
* Povjesničar umjetnosti mr. sc. Krunoslav Kamenov, otkrio nam je nekoliko zanimljivosti o slici: "Taj povijesni događaj navodno je Oton Iveković spomenuo Franji Josipu još 1895. kada je bio u posjetu Zagrebu. Na izložbi koju je Društvo umjetnosti u još nedovršenoj dvorani Odjela za Bogoštovlje i nastavu, priredilo za kralja, bile su izložene i Čikoševe i Ivekovićeve akvarelne vedute iz Hrvatske i Slavonije, među njima i Cetingrad, koje je Iveković tumačio kralju. Na kraljev upit da li je Cetingrad na moru, Iveković mu je odgovorio da je na Kordunu i da je to važan događaj na kojem su Hrvati priznali Habsburgovce kao svoje vladare. Ali čini se da je malo previše govorio pa se Franjo Josip od njega udaljio… " Spomenuo nam je i "da se nekim autorima slika na izložbi (1911.) činila nedovršenom i da bi je trebalo dotjerati, a i da je Iveković krajem te iste godine, nakon Crnčića i Krušlina koji su izlagali vedute Velebita, imao samostalnu izložbu u Galeriji Ulrich gdje je izložio i studije, pretežno kostima, za sliku „Vivat rex“, koje je kritika ocijenila boljima nego velebitske pejzaže koji zaostaju za Crnčićevim i Krušlinovim."
* Koliko je dugo Iveković slikao “Vivat rex” s obzirom na njezine dimenzije i kako to da slika nije izlagana više od stotinu godina pitali smo Ivana Kokezu, povjesničara umjetnosti i kustosa u Hrvatskom povijesnom muzeju, koji je 2022. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio doktorsku disertaciju na temu Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj od Ilirskog pokreta do Drugog svjetskog rata.
Iveković nije imao običaj raditi toliko velike prizore pa je u tom smislu “Vivat rex” zapravo iznimka. I sasvim je izvjesno da se Cetingradom kao motivom dugo bavio pa je moguće da je prije nastanka slike već ranije razrađivao pojedine motive. Poznato je da je proučavao odore, oružje, radio skice… i da je sve to samo sublimirao u sliku za izložbu 1911.
A što se tiče neizlaganja, treba uzeti u obzir i društvene, političke i povijesno – umjetničke okolnosti. Ponajprije razdoblja rata te prve i druge Jugoslavije, kao i politički kontekst u kojem sve ono što je na bilo koji način veličalo Austro- ugarski sentiment nije bilo dobrodošlo. Gdje je Iveković mogao naslikati tako veliko platno, i na kojim je lokacijama slika bila pohranjena u vihoru dva velika rata - sve su to pitanja za jedno opsežno istraživanje.
- Na fotografijama ustupljenim za objavu kao i na detaljnom opisu odrađenih konzervatorsko-restauratorskih zahvata na slici Otona Ivekovića „Vivat rex“ Nacionalni muzej moderne umjetnosti zahvaljuje Hrvatskom restauratorskom zavodu i konzervatoru-restauratoru savjetniku gospodinu Slobodanu Radiću.
Reprodukcije: izvor Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb 2023.
Izvor:
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Jedan Hrvat, koji je zakasnio na Kosovo - polemička bilješka Miroslava Krleže objavljena u „Književnoj republici“, 1926, knj. III, br. 3, povodom afirmativnog napisa slikara O. Ivekovića o Vidovdanu i godišnjici bitke na Kosovu 1926. (dnevnik Novosti, 27. VI. 1926)
Riha Journal 0266 – Dragan Damjanović The Habsburgs and Public Monuments in 19th-Century Croatia, 10th July 2021
Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 1969., Katalog muzejskih zbirki III; Marijana Schneider, Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj , str. 37.
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (63 / 2021), Filip Šimetin Šegvić, Umjetnost kao propaganda: Ivan Meštrović, sukobljene paralelne kulturne politikei veliki rat, str.332