NMMU: Izložbom „Kamen na grani“ nastavljate svoj "rad na putu" - kompleksno umjetničko djelo koje namjeravate razviti u različitim medijima i disciplinama, u više konsekutivnih izložbi i u nekoliko izložbenih prostora. Koje ćete radove izložiti na ovoj izložbi u Galeriji Josip Račić?
AMELA FRANKL: Četiri rada koja predstavljam u Galeriji Josip Račić dio su projekta “Crno staklo na putu“ na kojem sam započela raditi 2019. godine nakon prvog boravka u Mauretaniji. Rad po kojem sam nazvala ovu izložbu rezimira osjećaje i razmišljanja koja su me tamo zaokupljala. Rad “...i da sada zatvorim oči“ jedan je od prvih kojim opisujem svoju zatečenost i ushićenje pustinjom. “PK22“ je snimka iz prikrajka rada ribara, istovremeno prekrasne koreografije i okrutnog životnog realiteta. I potom snimku performansa iz 2022. koji sam izvela na putu do geološke formacije Gelb er Richat. “Pretposljednji motiv“ je rad u kojem pokušavam zatrti tragove automobilskih guma na pješčanom putu zamišljajući vlastito nestajanje, gubljenje u prostoru.
NMMU: Tko posjeti Afriku kaže da je to neprocjenjivo iskustvo koje čovjeku generalno promijeni percepciju svijeta i pogled na život te da se Africi uvijek želite vratiti. Da li je to slučaj i s vama i što vama znači „vaša Afrika“?
AMELA FRANKL: O, da. Sjećam se kada su me nakon prvog povratka prijatelji i poznanici pitali:“...i kako je bilo?“. Prvo bih duboko udahnula, a potom ugodno zbunjena ostala bez riječi. Moj susret s Afrikom bio je oduševljavajući šok. Odmah sam odlučila kako ću o tom osobnom iskustvu govoriti kroz rad, to je i razlog projekta “Crno staklo na putu“. “Kamen na grani“ sam ja u Africi. Svaki rad je moj, pomalo neobičan, uvrnut, oslobađajući afrički autoportret.
NMMU: O čemu ste najviše razmišljali za vrijeme boravka u Mauretaniji? Koji vas se susret tamo najviše dojmio?
AMELA FRANKL: Sve me se dojmilo: vrućina u koju sam uranjala svoje stare europske kosti, narančasta boja magle koja se diže nad gradom, likovi poput Sokrata u dugim togama, te deve, mitološke životinje...
NMMU: Na koji način osobne priče i životne situacije unosite u svoje radove?
AMELA FRANKL: Upravo ovako kako nastaje projekt “Crno staklo na putu“ i radovi koje predstavljam u Galeriji “Josip Račić“. Svaka osoba koju spominjem u tekstovima je stvarna, svaka situacija o kojoj pričam je doživljena, u svakoj sam i sama akter. Naravno, tu je uvijek pitanje, kako publici učiniti daleki, nepoznati svijet i moje osobne priče, zanimljivim. To je princip koji vrijedi za svaki moj rad. Biti u vlastitom radu za mene je najbolji način kako biti autentična.
NMMU: Nakon Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu studijski ste boravili u Kölnu i Parizu: koliko je to utjecalo na vaš rad i kakav su dojam na vas ostavila ta dva grada?
AMELA FRANKL: Privremeni odlazak iz Zagreba za mene je bio jedan dodatni proces sazrijevanja u radu i svakako, životno iskustvo. Köln je miran univerzitetski grad, moj boravak je bio reguliran studentskim statusom. Više od svih atrakcija koje nudi, Pariz me fascinirao brojnim knjižarama i dostupnosti knjiga, i znanja. Možda baš i pod tim utjecajem više ne mogu koncipirati rad a da nešto ne napišem.
NMMU: Postoji li neko umjetničko djelo koje vas posebno fascinira?
AMELA FRANKL: Možda kompozicija Françoisa Couperina “Les Barricades mystérieuses“, možda i zbog njezinog tajanstvenog naziva.
NMMU: Kada biste trebali izdvojiti umjetnika kojeg iznimno cijenite, tko bi to bio?
AMELA FRANKL: Svakako Pier Paolo Pasolini, izniman umjetnik i intelektualac dvadesetog stoljeća.
NMMU: Najdraži književnik ili književno djelo?
AMELA FRANKL: Dobro me je protresao roman “Stranac“ Alberta Camusa.
NMMU: U svojim radovima komunicirate s grčkim bogovima: zašto vas posebno zanima grčka mitologija?
AMELA FRANKL: Tema grčkih bogova i junaka provlačila se kroz rad “Dnevnik s ruba pustinje“. Grčka mitologija otvara prostor mašte, priče su nedovršene, junaci su u stalnoj transformaciji. Grčki mitovi otkrivaju kako su grci regulirali svoje odnose s moćnim bogovima, oni su eho jednog drugog svijeta i vrijednosti...Mauretanija je mjesto na kojem sam pronašla tragove grčkih junaka i bogova.
NMMU: U fokusu vašeg rada je odnos pojedinca i zajednice, kao i naše odgovornosti spram prošlosti i povijesti: što u tom smislu za vas znači sloboda?
AMELA FRANKL: Da, u nekim mojim radovima, to se posebno tiče teme Holokausta koja me trajno zaokuplja, prošlost i sadašnjost se isprepliću, u stalnoj su interakciji. Biti svijestan te interakcije je sloboda.
Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Reprodukcije : Amela Frankl
Kamen na grani 2022./2023.
Serija plakata, digitalni tisak na jet coat 200 gr papiru, 70 x 50 cm
Videostill: Miran Krčadinac
Oblikovanje plakata: BilicMuller Design Studio
Lektura: Martina Fryda Kaurimsky
Prijevod i prilagodba na engleski / Translation and adaption into English: Ljiljana Culjak
Tisak: Kvikprint, d.o.o., Zagreb