NMMU: Kakvi ste bili kao mali?
ŽELJKO KIPKE: Miran i povučen.
NMMU: Sjećate li se svog prvog crteža?
ŽELJKO KIPKE: Ne prvog, nego jednog koji je sačuvan na poleđini mađarske školske svjedodžbe moje pokojne majke. Crtež parobroda! Danas mi nije jasno kako sam u dobi od pet godina znao kako izgleda, jer, podsjećam, u to vrijeme nije bilo TV-a. Niti sam listao novine.
NMMU: Koji vam je bio najdraži predmet u školi?
ŽELJKO KIPKE: Matematika! Čak sam išao na međuškolska takmičenja. Od ranih dana s brojevima sam bio na ti što se pokazalo važnom disciplinom, kako na budućim slikama i ambijentima tako i u pogledu logike mojih kritičkih osvrta na eksperimentalni film i likovnu praksu u dnevnoj štampi.
NMMU: Sjećate li se svog prvog posjeta muzeju? Tko vam je otkrio svijet umjetnosti?
ŽELJKO KIPKE: Ne sjećam se. Što se tiče umjetnosti sve je išlo po sebi, gotovo sudbinski. Nikad nisam trpio posrednike, još manje učitelje.
NMMU: Spomenuli ste da ste se bavili plivanjem?
ŽELJKO KIPKE: Više od trideset godina intenzivno plivam tijekom čitave godine, u bazenima i moru.
NMMU: Koji vam je najdraži film?
ŽELJKO KIPKE: Još uvijek je to Prošle godine u Marienbadu Alaina Resnaisa. Njegov sam naslov ugradio u ambijente općega naslova Kabineti molitvenih strojeva. Ogledni je primjer rekreiran na retrospektivnoj izložbi u NMMU.
NMMU: Slušate li klasičnu glazbu?
ŽELJKO KIPKE: Rijetko, eventualno novogodišnji koncert u Beču. Koristim je ponekad u podlozi kratkih filmova kao što je slučaj s mojim prošlogodišnjim naslovom El Palacio Exterminador. U njega sam položio jednu sonatu Pietra Paradisija, u oba muzička smjera, obrnutom i normalnom.
NMMU: Kada biste se mogli sastati s nekim slavnim umjetnikom iz nekog drugog vremena, tko bi to bio i o čemu biste s njim / s njom razgovarali?
ŽELJKO KIPKE: Ne pada mi nitko napamet. Ako bih se odlučio za neko ime, vjerojatno bi nakratko posjedili, bez riječi, šuteći …
NMMU: U kojim svjetskim zbirkama / muzejima se nalaze vaša djela?
ŽELJKO KIPKE: U Toulouseu u kolekciji Les Abattoirs, u Ludwig muzeju (MUMOK) u Beču, u Muzeju suvremene umjetnosti u Krakowu (MOCAK, u bivšoj tvornici stakla, poznatoj iz filma Schindlerova lista) … U međuvremenu se Stuyvesant zbirka ugasila te se slika iz njihove kolekcije vratila u Zagreb. Otkupio ju je jedan galerist (danas pokojni) s Gornjega grada.
NMMU: S obzirom na razvoj tehnologije, kako vidite umjetnost u budućnosti?
ŽELJKO KIPKE: Nikako. Po mnogim teoretičarima aktualna praksa, politički korektna, a pogotovo „aktivistička umjetnost“, kuca posljednje čavle u lijes umjetnosti.
NMMU: U koje doba dana ste najkreativniji?
ŽELJKO KIPKE: Ujutro.
NMMU: Što vas najviše opušta?
ŽELJKO KIPKE: Gotovo ništa. Eventualno, neki film.
NMMU: Što vas može razljutiti?
ŽELJKO KIPKE: Buka. Ne trpim bučne susjede, glasne razgovore na ulici, tramvaju itd.
NMMU: Najljepše putovanje na kojem ste bili i koja mjesta biste još voljeli posjetiti?
ŽELJKO KIPKE: Sva su moja putovanja bila radna iz čega se može zaključiti kako u mom poslu nema „mira ni opuštanja“. Drugim riječima, ne biram mjesta, ona biraju mene.
NMMU: Biste li voljeli putovati u svemir i zašto?
ŽELJKO KIPKE: Stari su alkemičari tvrdili kako su najuzbudljivija putovanja u laboratoriju, za radnim stolom. U svemir sam putovao na svojim platnima iz serije Događanja. Ista su (platna) povećana te su 2002. godine bila postavljena na više jumbo plakata u Zagrebu. Na jednom u blizini Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski prolaznici su pozivani na „Filmski festival na Mjesecu od 25. do 28. veljače 2251.“.
Razgovarala: Lana Šetka
Foto: iz arhive NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.