Oznaka: Nives Kavurić Kurtović

Nives Kavurić Kurtović, Drvo života, 1975.

Nives Kavurić Kurtović
1938. – 2016.
Drvo života, 1975.
drvo; oslikavanje
298 x 16 x 91 cm
MG-3448

Diplomirala je 1962. godine na Akademiji u Zagrebu u klasi prof. Frana Baće, na kojoj je predavala od 1983. godine. Bila je suradnica Majstorske radionice K. Hegedušića (1962. –1967.) i redovita članica  HAZU od 1997. godine. S figuracijom kao osnovnom potkom u svom bogatom likovnom stvaralaštvu, ostvarila je niz ciklusa kojima su zajednički nadrealnost i fantazmagoričnost. Prepoznatljiva je po nemirnu rukopisu i poetici ljudske osamljenosti i tjeskobe. Njezine sugestivne kompozicije, često s grotesknim likovima, odlikuju se osjetljivom linijom i rafiniranim koloritom. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2003. godine.

Djela Nives Kavurić-Kurtović nadrealistički su i metafizički fragmentirani prizori profinjenog kolorita. Egzistencijalnog su, emotivnog i spiritističkog nadahnuća s rasplinutom figuracijom istančane harmonije svjesnog i nesvjesnog. Po vokaciji crtačica i grafičarka, snažno izraženog onostranog senzibiliteta i oniričnog svijeta snoviđenja, prevrednovala je postojeće predmete u nadrealističku stvarnost u ciklusu Daske  s djelom Drvo života. Uspravljena daska valovito rezanih rubova obostrano je oslikana sa ženskim aktom i poetičnim tekstom inspiriranim autentičnom autoričinom intimom: „DRVO ŽIVOTA TOLIKO SI MI JADAN DA TE NE STIGNEM NI ŽIVJETI OD STRAHA NIVES K-K 75.....DA BUDE ČUVAR VAŠEG DOMA.“

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Nives Kavurić Kurtović, Slika 2,  1964.

Nives Kavurić Kurtović
(1938. – 2016.)
Slika 2,  1964.
kombinirana tehnika
75 x 37 cm
MG-5993

Nives Kavurić Kurtović jedna je od najznačajnijih hrvatskih slikarica. Godine 1957. upisuje ALU u Zagrebu gdje 1962. diplomira grafiku i slikarstvo u klasi prof. Frane Baće. Od 1962. do 1967. bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića. Samostalno izlaže od 1963. godine, dvadeset godina kasnije postaje profesoricom na zagrebačkoj ALU. Godine 1997. postaje članicom HAZU-a i time postaje prvom akademkinjom u Hrvatskoj. Početke slikarskog rada obilježava tzv. crna faza po utjecajem filozofije egzistencijalizma i izraza enformela. Guste nanose uljane boje prate raspadajući antropomorfni oblici crtežom. Prožimanje crtačkog kao „najljudskije mogućnosti“ (N. Kavurić Kurtović) i slikarskog pratit će je čitav njezin opus utemeljen na intimističkim ekspresijama pretočenim u nadrealne elemente poput fragmentiranih dijelova tijela, deformacija oblika, materičnosti polja boje i linija te ukomponiranih dijelova teksta, stvarajući time prizore snažne osobne simbolike.

Poput mehanizama nesvjesnog, Slika 2 povezuje različite tehnike intervencija na platnu (kombinirana tehnika), a dadaističkom organikom niže umu „nespojive“ segmente. Zazornim dijelovima ljudskoga, dječjeg „tijela“ razlomljenog plohama i potezima boja kontrapunktira pokušaj reda pomoću crno-bijeliog popločenja teksta. Tekst je proizvoljan pa ga kao komunikacijski znak simboličkog naboja suprotstavlja njegovoj uobičajenoj svrsi prijenosa poruke. Slika je ujedno i borba snažnog kolorističkog simbolizma: dijalektičkog jedinstva crvenog i crnog. Crvene linije koje čitamo vertikalno – gornja oštrih uglova, donja obla –  svojom kolorističkom dominacijom uokviruju fragmente u intimno-nadrealnu cjelinu i istovremeno cijelom prikazu daju tektoničnost. Njihovu živost u donjoj trećini prizora smiruje horizontala jedine neprekinute crne linije.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content