Nikola Mašić – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Nikola Mašić, Pilići / studija , oko 1878.

Nikola Mašić
Pilići / studija , oko 1878.
ulje na platnu
28, 8 x 30, 8cm
MG-227

Nikola Mašić (1852. - 1902.), poznat kao slikar kompozicija tzv. uljepšanog realizma i autonomnih studija započinje školovanje na bečkoj likovnoj akademiji 1872., ali nezadovoljan programom iste godine nastavlja školovanje na minhenskoj akademiji. U Komponierenklassi Alexandra Wagnera stječe potrebno znanje za rad velikih figurativnih kompozicija. Blisko mu je slikarstvo Wilhelma von Liendenschmidta, slikara povijesnih kompozicija, čija paleta pod utjecajem moderne minhenske slikarske škole vremenom postaje svjetlija. Ljeto 1874. provodi u Rimu i okolici kako bi neposredno upoznao antičke spomenike što mu je trebalo poslužiti za slikanje budućih figurativnih kompozicija. Međutim, na skicama i studijama tada nastalim, vidljiva je fascinacija atmosferom i svjetlom juga. Za boravka u domovini slika u Posavini. U Parizu, 1878. posjećuje svjetsku izložbu i upoznaje japanizam slikara Marià Fortunya i Marsala. Godine 1879. kao cijenjen slikar dobiva atelje u Münchenu, putuje po Europi te prati likovna zbivanja. Zbog oslabljenog vida, konačno se 1884. vraća u Zagreb, najprije radi kao učitelj crtanja na Obrtnoj školi, a 1894. imenovan je ravnateljem Strossmayerove galerije.
Mašić je izradio brojne studije krajolika, životinja i različitoga biljnog svijeta slikajući u prirodi. Neposredno slikanje životinja i biljaka u skladu je s onodobnim probuđenim senzibilitetom ponovna otkrivanje ili povratka prirodi, kao i zanimanja za znanstvena istraživanja, ali i obrazovnog curriculuma sredine 19. stoljeća iz kojeg novi pokrovitelji umjetnosti i obrazovanja izbacuju djela mitoloških i povijesnih sadržaja. Neposredno proučavanje i slikanje životinjskog i biljnog svijeta rezultat je i minhenskog školovanja i rada unutar Naturklasse. Konciznost i neposrednost likovnog izraza suština je svake skice jer njom slikar ukratko bilježi ono što je za njega u vizualnom smislu najvažnije. Konceptualno takve skice ili studije predstavljaju podsjetnik za kasniji rad u ateljeu. Mašić za ljetnih praznika luta Posavinom, noseći sa sobom slikarski pribor i bilježi male stvari na koje nailazi. Jedna od navedenih studija je i studija pilića. Riječ je o prikazu malene životinje iz četiri rakursa. Mašić ne proučava samo anatomiju i morfologiju životinje već i njezine tipične pokrete što je na ovoj studiji posebno evidentno. Takav odnos prema motivima životinja definira ga kao našeg prvog istinskog animalista.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Nikola Mašić, Studija purana, oko 1876.

Nikola Mašić
Studija purana, oko 1876.
ulje na platnu
37,7x58,8cm
MG-246

Nikola Mašić (1852. - 1902.), poznat kao slikar kompozicija tzv. uljepšanog realizma i autonomnih studija započinje školovanje na bečkoj likovnoj akademiji 1872. ali nezadovoljan programom iste godine nastavlja školovanje na minhenskoj akademiji. U Komponierenklassi Alexandra Wagnera stječe potrebno znanje za rad velikih figurativnih kompozicija. Blisko mu je slikarstvo Wilhelma von Liendenschmidta, slikara povijesnih kompozicija, čija paleta pod utjecajem moderne minhenske slikarske škole vremenom postaje svjetlija. Ljeto 1874. provodi u Rimu i okolici kako bi neposredno upoznao antičke spomenike što mu je trebalo poslužiti za slikanje budućih figurativnih kompozicija. Međutim, na skicama i studijama tada nastalim, vidljiva je fascinacija atmosferom i svjetlom juga. Za boravka u domovini slika u Posavini. U Parizu, 1878. posjećuje svjetsku izložbu i upoznaje japanizam slikara Marià Fortunya i Marsala. Godine 1879. kao cijenjen slikar dobiva atelje u Münchenu, putuje po Europi te prati likovna zbivanja. Zbog oslabljenog vida, konačno se 1884. vraća u Zagreb, najprije radi kao učitelj crtanja na Obrtnoj školi, a 1894. imenovan je ravnateljem Strossmayerove galerije.
Studija purana jedna je od brojnih studija koje je Mašić radio za vrijeme svojih samotnih lutanja po prirodi (bilo u Posavini, bilo u Italiji). Konciznost i neposrednost likovnog izraza suština je svake studije jer slikar njome bilježi ukratko samo ono što je za njega u vizualnom smislu najbitnije. Konceptualno te studije predstavljaju podsjetnik za kasniji rad u ateljeu na velikim kompozicijama (npr. Guščarica na Savi, Ljetna idila). Prikaz glave purana oštrog, gotovo strogog pogleda, ukazuje da Mašića nije zanimala samo anatomija pojedine životinje, već i određene individualne osobine. Time se potvrđuje kao naš prvi izraziti animalist.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2023.

Nikola Mašić, Suncokret, s.a.

Nikola Mašić
(1852. – 1902.)
Suncokret, s.a.
ulje na platnu
18,8 x11,8 cm
MG-186

Nikola Mašić, poznat kao slikar kompozicija tzv. uljepšanog relizma i autonomnih studija započeo je školovanje na bečkoj likovnoj akademiji 1872. ali nezadovoljan programom iste godine školovanje nastavlja na minhenskoj akademiji. U Komponierenklassi Alexandra Wagnera stječe potrebno znanje za rad velikih figurativnih kompozicija. Blisko mu je slikarstvo Wilhelma von Liendenschmidta, slikara povijesnih kompozicija, čija paleta pod utjecajem moderne minhenske slikarske škole vremenom postaje svjetlija. Ljeto 1874. provodi u Rimu i okolici kako bi neposredno upoznao antičke spomenike što mu je trebalo služiti za slikanje budućih figurativnih kompozicija. Međutim, na skicama i studijama tada nastalim, vidljiva je fascinacija atmosferom i svjetlom juga. Za boravka u domovini slika u Posavini. U Parizu, 1878. posjećuje svjetsku izložbu i upoznaje japanizam slikara Marià Fortunya i Marsala. Godine 1879. kao cijenjen slikar dobiva atelje u Münchenu, putuje po Europi te prati likovna zbivanja. Zbog oslabljenog vida, konačno se 1884. vraća u Zagreb, najprije radi kao učitelj crtanja na Obrtnoj školi, a 1894. imenovan je ravnateljem Strossmayerove galerije.
Studija Suncokret jedna je od brojnih Mašićevih studija nastalih za vrijeme ljetnih praznika koje provodi u Hrvatskoj. Lutajući i slikajući Posavinom, bilježi brojne motive (životinje, biljke, ćupove, čamce), male stvari koje će mu kasnije poslužiti pri slikanju velikih figurativnih kompozicija. Slika ih na kupljenim, za tu svrhu pripremljenim platnima koje precizno numerira. Slikane u plein-airu, imaju neposrednu svježinu izraza, predmetnost je maksimalno reducirana i svedena na slikarsku bit. Intenzitet ljetnog svjetla na studiji Suncokret otjelovljen je u žarko narančastom koloritu tog ljetnog cvijeta koji dijagonalno zauzima cijeli kadar nevelike slike. Ipak, Mašićevu svojstvena meditativnost vidljiva je u prikazu jednog već pomalo uvenulog cvijeta koji podsjeća i u trenutcima ljetne bezbrižnosti na vječnu prolaznost.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Nikola Mašić, Slikar u bari, oko 1878.

Nikola Mašić
Slikar u bari, oko 1878.
ulje/platno
37x56,5cm
MG-239

Nikola Mašić (1852.-1902.), poznat kao slikar kompozicija tzv. uljepšanog relizma i autonomnih studija započinje školovanje na bečkoj likovnoj akademiji 1872. ali nezadovoljan programom iste godine nastavlja školovanje na minhenskoj akademiji. U Komponierenklassi Alexandra Wagnera stječe potrebno znanje za rad velikih figurativnih kompozicija. Blisko mu je slikarstvo Wilhelma von Liendenschmidta, slikara povijesnih kompozicija, čija paleta pod utjecajem moderne minhenske slikarske škole vremenom postaje svjetlija. Ljeto 1874. provodi u Rimu i okolici kako bi neposredno upoznao antičke spomenike što mu je trebalo služiti za slikanje budućih figurativnih kompozicija. Međutim, na skicama i studijama tada nastalim, vidljiva je fascinacija atmosferom i svjetlom juga. Za boravka u domovini slika u Posavini. U Parizu, 1878. posjećuje svjetsku izložbu i upoznaje japanizam slikara Marià Fortunya i Marsala. Godine 1879. kao cijenjen slikar dobiva atelje u Münchenu, putuje po Europi te prati likovna zbivanja. Zbog oslabljenog vida, konačno se 1884. vraća u Zagreb, najprije radi kao učitelj crtanja na Obrtnoj školi, a 1894. imenovan je ravnateljem Strossmayerove galerije.

Slika Slikar u bari, primjer je autonomne studije – pomoćnog rada koji funkcionira kao samostalno umjetničko djelo. Slika je nastala za Mašićevih samotnih lutanja i slikanja po Posavini krajem 70-tih godina 19. stoljeća. Neposrednim skicoznim izrazom dominiraju kratke, isprekidane linije na tragu Fortunyjeva japanizma, čime Mašić ulazi u predvorje modernizma. S druge strane, Mašić kao izvrstan slikar atmosfere prikazuje romantičarsku melankoliju barske vode ravničarskog krajolika iz koje proviruje sam slikar sa štafelajem. Sliku možemo shvatiti i kao svojevrstan mentalni autoportret slikara.

Tekst: Dajana Vlaisavljević,muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Nikola Mašić, Pergola II. /Capri, 1880.

Nikola Mašić
Pergola II/Capri, 1880.
ulje/platno, 57x64cm
MG-250

Slika Pergola II/Capri jedna je od Mašićevih autonomnih studija nastalih za boravka u južnoj Italiji gdje ga preuzima atmosfera i svjetlo juga. O svevremenskoj općinjenosti južnim svjetlom i bojama pisao je još Goethe u Putovanju po Italiji. Mašićev akademski koncept ogleda se u njegovoj izjavi da je pergola samo karakterna ilustracija ili pozadina za kakvu zanimljivu genre scenu. Ipak, predmetnost reducira na slikarsku bit u kojoj je kolorit sveden na tonove dviju boja, bijele i zelene. Impresionističke mrlje svjetla probijaju se kroz gusto zelenilo pergole oslobođeno sjene. Ovakvim se načinom slikanja, Mašić najviše intuitivno približio modernom izrazu, inačici pejzažnog slikarstava 19. stoljeća zvanoj pejzaž u svjetlu (Landschaft im Licht).

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Iz foto-arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Nikola Mašić, Guščarica na Savi, 1880.-1881.

Nikola Mašić
Guščarica na Savi, 1880.-1881.
ulje/platno
92 x 227cm
MG-171

Nikola Mašić (1852.-1902.), poznat kao slikar kompozicija tzv. uljepšanog relizma, započinje školovanje na bečkoj likovnoj akademiji 1872. ali nezadovoljan programom iste godine nastavlja školovanje na minhenskoj akademiji. U Komponierenklassi Alexandra Wagnera stječe potrebno znanje za rad velikih figurativnih kompozicija. Blisko mu je slikarstvo Wilhelma von Lindenschmidta, slikara povijesnih kompozicija, čija paleta pod utjecajem moderne minhenske slikarske škole vremenom postaje svjetlija. Ljeto 1874. provodi u Rimu i okolici kako bi neposredno upoznao antičke spomenike što mu je trebalo služiti za slikanje budućih figurativnih kompozicija. Međutim, na skicama i studijama tada nastalim, vidljiva je fascinacija atmosferom i svjetlom juga. Za boravka u domovini slika u Posavini. U Parizu, 1878. posjećuje svjetsku izložbu i upoznaje japanizam slikara Marià Fortunya i Marsala. Godine 1879. kao cijenjen slikar dobiva atelje u Münchenu, putuje po Europi te prati likovna zbivanja. Zbog oslabljenog vida, konačno se 1884. vraća u Zagreb, najprije radi kao učitelj crtanja na Obrtnoj školi, a 1894. imenovan je ravnateljem Strossmayerove galerije.

Slika Guščarica na Savi, jednu je od ikona hrvatskog slikarstva 19. stoljeća. Mašić akademskim načinom komponira idiličnu genre scenu – u minhenskom ateljeu koristi studije nastale u ateljeu i one koje radi za vrijeme samotnih lutanja po Posavini. Likovi su slikani prema manekenima ili živim modelima koji se po potrebi oblače u određenu odjeću. Slika je podijeljena na dva različita dijela, lijevi građen u potpunosti aditivnim principom, dok je desni slobodno tretiran pa se predmetnost gubi u gotovo apstraktnim oblicima. Evidentan je dualizam Mašićeva cjelokupnog opusa – akademski pristup izmjenjuje se s intuitivnom potrebom za slobodnijim izrazom potaknutim slikanjem u pleneru.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Nikola Mašić, Plemeniti realist

U Modernoj galeriji 18. prosinca otvorena je izložba „Nikola Mašić, Plemeniti realist“. Prvo cjelovito predstavljanje opusa začetnika hrvatskog modernog pejzažnog slikarstva i prvog hrvatskog animalističkog slikara u autorskoj koncepciji muzejske savjetnice MG Dajane Vlaisavljević predstavilo je javnosti stotinjak uljanih slika, studija, crteža i arhivske građe. Opažanje i rad u prirodi u Mašićevom su slikarstvu rezultirali brojnim studijama koje nisu služile samo kao pripreme za velike genre-kompozicije već i kao autonomna djela. Uz najpoznatije umjetnikove kompozicije tzv. uljepšanog realizma naglasak na izložbi je na radovima nastalim 70-ih i 80-ih godina 19. stoljeća tijekom Mašićevih povremenih putovanja Posavinom i studijskih boravaka u južnoj Italiji. Uz najveći broj Mašićevih djela iz fundusa Moderne galerije, izložba je obuhvatila i posudbe iz drugih muzejsko-galerijskih i privatnih zbirki u Hrvatskoj. Likovni postav potpisuje arhitekt Mario Beusan, a vizualno rješenje bogato ilustriranog kataloga s predgovorom autorice, kao i vizualni identitet izložbe Rašić+Vrabec.

Ostvarenje ove izložbe i kataloga financijskim potporama pomogli su: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Privredna banka Zagreb, glavni pokrovitelj Moderne galerije. Medijski pokrovitelj izložbe je Glorija.

Zbog iznimnog interesa javnosti izložba je bila produljena do 24. veljače 2019.

Nikola Mašić, Djevojka s vrčem, MG-245

Kolačići