Ljubo Babić, Moj rodni kraj, 1936.

Ljubo Babić
Moj rodni kraj, 1936.
ulje na platnu
180 x 150 cm
MG-2235

Slika Moj rodni kraj paradigma je stvaralačkih i teorijskih nastojanja Ljube Babića da tijekom 30-ih godina 20. stoljeća afirmira vrijednosti i specifičnosti naše zemlje i naroda te hrvatsku kulturu uključi u suvremeni europski kontekst. Tražeći odmak od kompleksne društvenopolitičke situacije, ali i aktualne ideologije grupe ‘Zemlja’, Ljubo Babić ističe potrebu umjetničke idealizacije i individualnih vrijednosti bliskih građanskom društvenom sloju. Slikajući pojedine krajolike Babić u njima prepoznaje tipične nacionalne elemente na kojima gradi izraz koji definira kao ‘naš i potpuno originalan, istodobno adekvatan sadašnjoj Evropi’. Važnu pejzažnu tematiku iz ranijeg ciklusa inspiriranog putovanjem po Španjolskoj 1920. godine, Babić dalje elaborira u cilju afirmacije hrvatskog zavičaja.
Ljubo Babić višu je umjetničku školu završio u Zagrebu, a Akademiju u Münchenu. Naknadno se usavršavao u Parizu, a povijest umjetnosti diplomirao je u Zagrebu 1932. Kao slikar, scenograf i kostimograf, grafičar, likovni pedagog i kritičar, povjesničar umjetnosti, muzealac, književnik i urednik postao je epohalna figura hrvatske kulture i umjetnosti 20. stoljeća. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog proljetnog salona, Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika, Grupe četvorice, Grupe trojice, Grupe hrvatskih umjetnika i Hrvatskih umjetnika. Kao prvi kustos Moderne galerije bio je i autor prvog stalnog postava izloženog 1920. u Muzeju za umjetnost i obrt. Godine 1948. osmislio je i prvi postav Moderne galerije koji reprezentira kompleksan razvoj hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća, a za koji je detaljno preuređena današnja zgrada.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content