Moderna galerija je od 7. svibnja 2020. otvorena za javnost

Posljednjih mjeseci bili smo suočeni s ograničenjima koje su nam nametnuli pandemija COVID-19 i snažan potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb. Poput mnogih zgrada u centru grada, u  potresu je oštećena i Vranyczanyjeva palača, sjedište nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Po dodjeli zelene naljepnice kojom je određena statička sigurnost zgrade, uz manje prilagodbe i usvajanje postavljenog standarda epidemiološke zaštite, muzej je otvoren Kritičkom retrospektivom Vatroslava Kuliša 1974. – 2020. na prvom katu.

U autorskoj koncepciji likovnog kritičara Milana Bešlića, izložba u dvanaest dvorana  reprezentativnog prvog kata palače predstavlja više od stotinu umjetnikovih slika velikog i malog formata i objekata nastalih u razdoblju od 1974. do danas.

U povodu svoje retrospektive u Modernoj galeriji Vatroslav Kuliš je izjavio: Upravo mi je prostor Moderne galerije emotivno najslojevitiji. Prvi sam put bio u njemu negdje s početka pohađanja Škole primijenjene umjetnosti. U to doba doživljavao sam MG kao hram slikarstva, kao sveti prostor. S kakvim sam samo udivljenjem i pobožnošću gledao Račića, Kraljevića, Motiku, Dulčića…… Sanjao sam o tome da jednog dana izlažem u tom prostoru kao vrhunski domet mladenačke zanesenosti.

Katalog izložbe s predgovorom Milana Bešlića, uvodnikom Branka Franceschija i grafičkim dizajnom Sanje Bachrach Krištofić, bit će predstavljen javnosti čim to dozvole epidemiološke mjere.

U razdoblju dužem od četiri desetljeća umjetnik je gradio vlastiti likovni jezik čije smo mijene čitali u brojnim ciklusima, lucidnim preobrazbama geste, širokim i kružnim zamasima, vrtložnim, spiralnim krivuljama i vitičastim crtama; u prskavim kapljicama, točkastim mrljama, okomitim cijeđenjem boje i njezinim prolijevanjem i prelijevanjem preko ruba slike u beskraj prostora, odnosno, u prostore „intimnog i ljudskog“ u njegovom biću i njegovom slikarstvu. Brojnost znakova i široki raspon inovacija u jeziku govori o dinamici njegovih mijena, o kontinuiranom istraživanju njegove likovne izražajnosti i smionom napinjanju samog slikarskog postupka te, nadasve, o čvrsto građenoj likovnoj strukturi u kojoj je precizno usustavljen Kulišev jezik bojom i vjetrom geste.
Iz predgovora Milana Bešlića

Pod kustoskim ravnanjem Milana Bešlića, izložba crpeći iz fundusa domaćih institucija, privatnih i korporativnih zbirki, umjetnikovog arhiva i atelijera, uz slike iz svih umjetnikovih ključnih ciklusa, predstavlja i njegove publici manje poznate otklone prema mediju umjetničke instalacije i asamblaža ili eksperimente koji su njegovu uvijek prepoznatljivu likovnu formulu varirali kroz netipične postupke i materijale. Naposljetku i budući umjetnik nikad nije otok, već je njegova pozicija uvijek sjecište, kroz afirmaciji i/ili kroz otklon pregled Kuliševog stvaralaštva podsjeća nas na sve fenomene vizualne umjetnosti koji su obilježili našu epohu. Nostalgija nikad nije imala intenzivnije boje. 
Iz uvodnika Branka Franceschija

Foto: Goran Vranić i arhiva Moderne galerije © Moderna galerija, Zagreb

Moderna galerija je od 7. svibnja 2020. otvorena za javnost

 

 

 

Posljednjih mjeseci bili smo suočeni s ograničenjima koje su nam nametnuli pandemija COVID-19 i snažan potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb. Poput mnogih zgrada u centru grada, u  potresu je oštećena i Vranyczanyjeva palača, sjedište nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Po dodjeli zelene naljepnice kojom je određena statička sigurnost zgrade, uz manje prilagodbe i usvajanje postavljenog standarda epidemiološke zaštite, muzej je otvoren Kritičkom retrospektivom Vatroslava Kuliša 1974. – 2020. na prvom katu.

U autorskoj koncepciji likovnog kritičara Milana Bešlića, izložba u dvanaest dvorana reprezentativnog prvog kata palače bilo je predstavljeno više od stotinu umjetnikovih slika velikog i malog formata i objekata nastalih u razdoblju od 1974. do danas.

U povodu svoje retrospektive u Modernoj galeriji Vatroslav Kuliš je izjavio: Upravo mi je prostor Moderne galerije emotivno najslojevitiji. Prvi sam put bio u njemu negdje s početka pohađanja Škole primijenjene umjetnosti. U to doba doživljavao sam MG kao hram slikarstva, kao sveti prostor. S kakvim sam samo udivljenjem i pobožnošću gledao Račića, Kraljevića, Motiku, Dulčića…… Sanjao sam o tome da jednog dana izlažem u tom prostoru kao vrhunski domet mladenačke zanesenosti.

Katalog izložbe s predgovorom Milana Bešlića, uvodnikom Branka Franceschija i grafičkim dizajnom Sanje Bachrach Krištofić, bio je predstavljen javnosti po popuštanju epidemiološke mjere.

Iz predgovora Milana Bešlića

U razdoblju dužem od četiri desetljeća umjetnik je gradio vlastiti likovni jezik čije smo mijene čitali u brojnim ciklusima, lucidnim preobrazbama geste, širokim i kružnim zamasima, vrtložnim, spiralnim krivuljama i vitičastim crtama; u prskavim kapljicama, točkastim mrljama, okomitim cijeđenjem boje i njezinim prolijevanjem i prelijevanjem preko ruba slike u beskraj prostora, odnosno, u prostore „intimnog i ljudskog“ u njegovom biću i njegovom slikarstvu. Brojnost znakova i široki raspon inovacija u jeziku govori o dinamici njegovih mijena, o kontinuiranom istraživanju njegove likovne izražajnosti i smionom napinjanju samog slikarskog postupka te, nadasve, o čvrsto građenoj likovnoj strukturi u kojoj je precizno usustavljen Kulišev jezik bojom i vjetrom geste.

Iz uvodnika Branka Franceschija, ravnatelja Moderne galerije

Pod kustoskim ravnanjem Milana Bešlića, izložba crpeći iz fundusa domaćih institucija, privatnih i korporativnih zbirki, umjetnikovog arhiva i atelijera, uz slike iz svih umjetnikovih ključnih ciklusa, predstavlja i njegove publici manje poznate otklone prema mediju umjetničke instalacije i asamblaža ili eksperimente koji su njegovu uvijek prepoznatljivu likovnu formulu varirali kroz netipične postupke i materijale. Naposljetku i budući umjetnik nikad nije otok, već je njegova pozicija uvijek sjecište, kroz afirmaciji i/ili kroz otklon pregled Kuliševog stvaralaštva podsjeća nas na sve fenomene vizualne umjetnosti koji su obilježili našu epohu. Nostalgija nikad nije imala intenzivnije boje. 

 

Foto: Goran Vranić i fotoarhiv Moderne galerije©Moderna galerija, Zagreb

 

 

Moderna galerija je od 7. svibnja 2020. otvorena za javnost

 

          

 

Posljednjih mjeseci bili smo suočeni s ograničenjima koje su nam nametnuli pandemija COVID-19 i snažan potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb. Poput mnogih zgrada u centru grada, u  potresu je oštećena i Vranyczanyjeva palača, sjedište nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Po dodjeli zelene naljepnice kojom je određena statička sigurnost zgrade, uz manje prilagodbe i usvajanje postavljenog standarda epidemiološke zaštite, muzej je otvoren Kritičkom retrospektivom Vatroslava Kuliša 1974. – 2020. na prvom katu. U autorskoj koncepciji likovnog kritičara Milana Bešlića, izložba u dvanaest dvorana  reprezentativnog prvog kata palače predstavila je više od stotinu umjetnikovih slika velikog i malog formata i objekata nastalih u razdoblju od 1974. do danas.

U povodu svoje retrospektive u Modernoj galeriji Vatroslav Kuliš je izjavio: Upravo mi je prostor Moderne galerije emotivno najslojevitiji. Prvi sam put bio u njemu negdje s početka pohađanja Škole primijenjene umjetnosti. U to doba doživljavao sam MG kao hram slikarstva, kao sveti prostor. S kakvim sam samo udivljenjem i pobožnošću gledao Račića, Kraljevića, Motiku, Dulčića…… Sanjao sam o tome da jednog dana izlažem u tom prostoru kao vrhunski domet mladenačke zanesenosti.

Katalog izložbe s predgovorom Milana Bešlića, uvodnikom Branka Franceschija i grafičkim dizajnom Sanje Bachrach Krištofić, bio je predstavljen javnosti čim su to dozvolile epidemiološke mjere.

U razdoblju dužem od četiri desetljeća umjetnik je gradio vlastiti likovni jezik čije smo mijene čitali u brojnim ciklusima, lucidnim preobrazbama geste, širokim i kružnim zamasima, vrtložnim, spiralnim krivuljama i vitičastim crtama; u prskavim kapljicama, točkastim mrljama, okomitim cijeđenjem boje i njezinim prolijevanjem i prelijevanjem preko ruba slike u beskraj prostora, odnosno, u prostore „intimnog i ljudskog“ u njegovom biću i njegovom slikarstvu. Brojnost znakova i široki raspon inovacija u jeziku govori o dinamici njegovih mijena, o kontinuiranom istraživanju njegove likovne izražajnosti i smionom napinjanju samog slikarskog postupka te, nadasve, o čvrsto građenoj likovnoj strukturi u kojoj je precizno usustavljen Kulišev jezik bojom i vjetrom geste.

Iz predgovora Milana Bešlića

Pod kustoskim ravnanjem Milana Bešlića, izložba crpeći iz fundusa domaćih institucija, privatnih i korporativnih zbirki, umjetnikovog arhiva i atelijera, uz slike iz svih umjetnikovih ključnih ciklusa, predstavlja i njegove publici manje poznate otklone prema mediju umjetničke instalacije i asamblaža ili eksperimente koji su njegovu uvijek prepoznatljivu likovnu formulu varirali kroz netipične postupke i materijale. Naposljetku i budući umjetnik nikad nije otok, već je njegova pozicija uvijek sjecište, kroz afirmaciji i/ili kroz otklon pregled Kuliševog stvaralaštva podsjeća nas na sve fenomene vizualne umjetnosti koji su obilježili našu epohu. Nostalgija nikad nije imala intenzivnije boje.

Iz uvodnika Branka Franceschija, ravnatelja Moderne galerije

 

          

Iz postava retrospektive Vatroslava Kulisa u Modernoj-galeriji.  Foto: Goran Vranić i fotoarhiv Moderne galerija©Moderna galerija, Zagreb

Skip to content