Oznaka: Mladen Stilinović

Mladen Stilinović, Eksploatacija mrtvih, 1986. – 1990.

Mladen Stilinović
Eksploatacija mrtvih, 1986. - 1990.
drvo, metal, staklo, tekstil, papir
dimenzije varijabilne
MG-6342(26-47)

Kada je Mladen Stilinović (1947-2016.) u zagrebačkoj Galeriji PM 1988. održao svoju izložbu “Eksploatacija mrtvih”, povjesničarka umjetnosti i kustosica Branka Stipančić u jednom je osvrtu precizno opisala postav izložbe: “Izložba započinje fotografijom Kazimira Maljevič na samrti, završava praznim pločama s florom, a sav prostor između gusto je ispunjen slikama koje su kopije ili interpretacije djela suprematizma, socijalisitičkog realizma i geometrijske apstrakcije pedesetih godina; kolažima s fotografijama političkih skupova, radnih akcija, sletova, groblja...Nebrojeno puta na njima se javljaju kvadrat, trokut, zvijezda, križ, tvornica, Sunce, zastava...a između nih smještena su oslikana odijela, kravate, kruh, kolači i table s tekstovima “Eksploatacija mrtvih”, “Mrtvi optimizam”, “Juriš kolači”…”. Ukupno je, navodi Stipančić, 350 objekata ispunjavalo prostor galerije. Premda je “Eksploatacija mrtvih” kao ciklus datirana u period između 1984. i 1988., Stilinović je nastavio s njegovim prezentiranjem, proširujući izvorni postav izložbe u ovisnosti od izložbenog ili društvenog konteksta. U intervjuu objavljenom u katalogu zagrebačke izložbe, na pitanje o naslovu izložbe, Stilnović je odgovorio kako postoji nešto licemjerno u imenovanju našeg posezanja za djelima prošlih povijesnih razdoblja obnovom, tradicijom ili nostalgijom. Riječ je prije, naglašava Stilinović o eksploatiranju “mrtve vjere, ideologije i slikarske poetike na najneodgovorniji, najagresivniji i najdosadniji način”. Uočivši da je umjetnički postmodernizam tradiciju pretvorio u niz površnih postupaka i sterotipnih znakova, Stilinović je bio jedan od rijetkih umjetnika koji je u toj pojavi prepoznao novi oblik ideološke manipulacije, razotkrivajući ju isprva na području kasnog socijalističkog društva, a zatim, nakon pada Željezne zavjese - kao neki zakašnjeli prorok - i na Zapadu. Svjestan da umjetnost također reproducira dio društvene moći – otuda mnogobrojne reference na rusku avangardu i socijalistčki realizam - Stilinović je bio dovoljno iskren da osvijesti vlastitu poziciju. “Nema umjetnosti bez posljedica”, izjavio je upravo povodom izložbe u Galeriji proširenih medija. Na problematičan odnos između umjetnosti i ideologije, Stilinović je u “Eksploataciji mrtvih” odgovorio humorom i ironijom, pa pristupajući ovom radu, taj duh ne treba gubiti iz vida.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Mladen Stilinović, Sit gladnom ne vjeruje / SMRT, 1990.

Mladen Stilinović
Sit gladnom ne vjeruje / SMRT, 1990.
emajlirani / metalni tanjur
pr=220 mm
MG-6358

Jedan od najpoznatijih predstavnika hrvatske i jugoslavenske konceptualne umjetnosti, Mladen Stilinović rođen je 1947. u Beogradu, gradu za kojeg je nakon povratka obitelji u Zagreb 1959. ostao snažno umjetnički vezan, družeći se i surađujući s umjenticima kao što su Neša Paripović, Raša Todosijević, Marina Abramović i drugi. Kao i brat Sven Stilinović, s kojim će od 1975. surađivati u Grupi šestorice autora, Mladen Stilinović je napustio srednju školu, te se samostalno posvetio naobrazbi. Isprva su ga privukli književnost i filozofija, a zatim i film. Do polovice 70-ih snima desetak eksperimentalnih filmova, ali ga interes, sasvim u skladu s osnovnim načelima konceptualne umjentosti, vodi dalje, prema istraživanju odnosa između jezika, umjetnosti i ideologije. Najprije izrađuje kolaže na kojima u neobične veze dovodi svakodnevni jezik i uporabne predmete, a zatim isti postupak primjenjuje i na području tzv. novih medija, kao što su knjiga umjetnika ili film. Stilinovićeva temeljna umjetnička preokupacija bila je posvećena ispitivanju odnosa između čovjeka i jezika. Smatrao je da je svaki jezik kontaminiran ideologijom i da je ljudska osobnost bitno određena načinom na koji čovjek uči određeni jezik. Premda u objektu “Sit gladnom ne vjeruje” koristi narodnu poslovicu, a ne primjerice jezik državnih vlasti iz socijalističkog i post-socijalističkog povijesnog razdoblja, Stilinović nema iluzija: iza jezika uvijek stoji društveno uređenje. “U većini radova upotrebljavam stvari iz svakidašnjeg života: tanjur. žlicu, novac, jaja, kolače...Oni govore o moći i ucjeni Države i o njezinim mehanizmima kojima nas manipulira, novcem, jezikom, raznim poslovima.”. Upitan jednom prilikom zašto naslovima pojedinih radova dodaje riječ “smrt”, Stilinović je izjavio da ju pridružuje samo onim sintagmama koje zvuče prijeteći. I doista, parole i poslovice kao što su “Tko radi, ne boji se gladi” ili “Tko ne radi, ne mora ni jesti.”, ne prosvijećuju, nego upozoravaju. Stilinović bi rekao da nas one formiraju i normiraju, čine dijelom određene društvene zajednice čija načela funkcioniranja, međutim, ne moramo uzimati zdravo za gotovo.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content