Oznaka: Mato Celestin Medović

Mato Celestin Medović, Vrijes, 1911.

Mato Celestin Medović
Vrijes, 1911.
ulje / platno 58,3 x 81,4 cm
MG-328

Mato Celestin Medović (1857.–1920.) godine 1868. pristupio je samostanu Male braće u Dubrovniku kako bi se školovao za svećenika. Opazivši njegov slikarski talent, general reda poziva ga u Rim da studira slikarstvo. U Italiji se Medović nesistematski školovao od 1880. do 1886. godine, a ponovno je onamo otputovao na studijsko putovanje 1894. godine. U Italiji ga nalazimo u Rimu, Assisiju, Fuccechiju, Faenzi, Ceseni i Firenci, gdje je tijekom devetomjesečnog razdoblja od srpnja 1883. do travnja 1884. godine pohađao privatnu školu Antonija Ciserija. Potom odlazi na Akademiju u München u razdoblju 1888.–1893. godine, gdje se školuje u smjeru dekorativnog povijesnog slikarstva Karla von Pilotyja kod profesora Gabriela Hackla, Ludwiga Löfftza i Alexandera Wagnera. Ondje nastaje njegova poznata slika Bakanal, 1893. Tijekom razdoblja od 1912. do 1914. godine boravi u Beču, gdje 1913. priređuje i samostalnu izložbu. Prijelomne 1898. godine nije se priključio Bukovcu i mladim umjetnicima na izložbi Hrvatskog salona iako je bio pozvan na sudjelovanje.
Slika Vrijes, 1911. Pripada Medovićevoj zaključnoj pejzažističkoj fazi razdoblja 1908.– 1920. godine u kojoj se posvetio slikanju zavičajnog pelješkog krajolika. Slikana u plain airu crtičastom, divizionističkom tehnikom lišenom njezine izvorne simbolističke podloge, ova kompozicija u plavom i ljubičastom primjer je punokrvnog realizma Medovićeva zavičajnog pejzaža.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Mato Celestin Medović, Pokajnica, prije 1901.

Mato Celestin Medović,
Pokajnica, prije 1901.
ulje / platno 41,4 x 21,8 cm
MG-332

Uz Vlahu Bukovca, Celestin Mato Medović (1857.–1920.) jedna je od najupečatljivijih osobnosti prvog naraštaja slikara hrvatske moderne. Nakon specijalizacije u žanru historijskog slikarstva, koncentracije na povijesnu i religioznu tematiku pa zatim oduševljenja plenerizmom i Bukovčevim krugom, Medović se vraća na rodni Pelješac, gdje se posvećuje slikanju krajolika i mrtvih priroda. U ranijem pelješkom razdoblju (do 1912.) grafički discipliniranim divizionističkim načinom slika krajolike većih dimenzija (Vrijes, 1911.), dok u kasnom pelješkom razdoblju na manjim platnima prevladavaju mrljasto nanašeni fragmenti boja (Krajolik s vrijesom 1914.–1918). Osim što je važan kao predstavnik historijskog i pejzažnog slikarstva u hrvatskoj umjetnosti, značajna je također Medovićeva uloga utemeljitelja hrvatske moderne grafike, koju dijeli s Tomislavom Krizmanom.
Slika Pokajnica primjer je Medovićeva skicoznog pristupa motivu u razdoblju oko 1900. godine. Riječ je o ulju na platnu malih dimenzija čiji je intimniji pristup sakralnom slikarstvu kao oznaku modernosti primijetio još Grgo Gamulin. U spoju idejnosti odabrane teme s mrljastim načinom slikanja realističkog postupka, Pokajnica balansira na granici simbolizma i realizma.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © National Museum of Modern Art, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © National Museum of Modern Art, Zagreb, 2023.

Skip to content