Matko Vekić, Vizura, 1998.

Matko Vekić
Vizura, 1998.
ulje/platno
195 x 200 cm
MG-6730

Matko Vekić (1970.) pripada među najafirmiranije i najangažiranije hrvatske slikare svoje generacije. U njegovu slikarstvu ispremiješane su modernistička stilizacija i kritika društva s postmodernom redukcijskom naracijom čiji znakovi uvijek upućuju na nešto drugo od viđenog. Vekićev motiv opire se površnim amblemima i ornamentima koje, parafrazirajući A. Lossa, smatra zločinom. Diplomirao je slikarstvo na ALU-u u Zagrebu u klasi Đ. Sedera (1995.). Od 2011. godine izvanredni je profesor na istoimenoj ustanovi. Konkretno/apstraktnim, predmetno/bespredmetnim, organsko/anorganskim polaritetima svaki Vekićev ciklus promišljeni je slikarski manifest, umjetnički svjetonazor, vizualni program znakova koji upućuju na suvremeno žarište (Životinjski krug – Zodijak, 2005.; Simbol, ornament, znak i zločin, 2009.; Okrutnost kruga, 2010.; Orijenta(liza)cija, 2016.). Autorova rana urbana ikonografija sazdana od betonsko-metalnih prometnih petlji, mostova, nadvožnjaka karakterizira suvremeno urbano tkivo grada kao mjesto blokirajuće distopije. Slika Vizura (1998.) iskazuje hladan, analitičan, opservatorski – distanciran pogled umjetnika, međutim, otiskom struktura drva/dasaka za "šalunge" autor djelotvorno  kontrastira bezličnoj, ogoljeloj i ohlađenoj predmetnosti i prostornosti stvarajući nekakav "betonski vrt" što sugerira organska arabeska godova drveta. U preko 20 godina slikarskog djelovanja ostvario je više od 40 samostalnih izložaba. Predstavljao je Hrvatsku 2006. i 2010. na Internacionalnom bijenalu u Kairu i 2009. na 53. bijenalu u Veneciji.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Matko Vekić, Most, 1999.

Matko Vekić
Most, 1999.
ulje/platno
195 x 200 cm
MG-6782

Matko Vekić (1970.) pripada među najafirmiranije i najangažiranije hrvatske slikare svoje generacije. U njegovu slikarstvu ispremiješane su modernistička stilizacija i kritika društva s postmodernom redukcijskom naracijom čiji znakovi uvijek upućuju na nešto drugo od vidljivog. Vekićev motiv opire se površnim amblemima i ornamentima koje, parafrazirajući A. Loosa, smatra zločinom. Diplomirao je slikarstvo na ALU-u u Zagrebu u klasi Đ. Sedera (1995.). Od 2011. godine izvanredni je profesor na istoimenoj ustanovi. Konkretno/apstraktnim, predmetno/bespredmetnim, organsko/anorganskim polaritetima svaki Vekićev ciklus promišljeni je slikarski manifest, umjetnički svjetonazor, vizualni program znakova koji upućuju na suvremeno žarište (Životinjski krug – Zodijak, 2005.; Simbol, ornament, znak i zločin, 2009.; Okrutnost kruga, 2010.; Orijenta(liza)cija, 2016.). Autorova rana urbana ikonografija sazdana od betonsko-metalnih prometnih petlji, mostova, nadvožnjaka karakterizira suvremeno urbano tkivo grada kao mjesto blokirajuće distopije. Slika Most (1999.) iskazuje hladan, analitičan, distanciran pogled umjetnika. Polaritetima – intenzivnom vizurom neba i omalenom organskom arabeskom godova drveta – autor bezličnoj predmetnosti kontrastira posredni „trag prirode“. U preko 20 godina slikarskog djelovanja ostvario je više od 40 samostalnih izložaba. Predstavljao je Hrvatsku 2006. i 2010. na Internacionalnom bijenalu u Kairu i 2009. na 53. bijenalu u Veneciji.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content