Matko Trebotić
Zapis, 1982.
fotografija, tuš, akvarel, pečat/papir
340 x 200 mm
MGP-1046
Matko Trebotić (1935.) istaknuti je hrvatski slikar kulturalno-prirodnog pamćenja i memorijski suvremenik koji pronalazi lokalno u uopćenom i univerzalni duh u mjesnom, zavičajnom motivu. Cijeli autorov sliko-crtački opus utemeljen je dijalektikom stvaranja na sažimanju svijeta na znak i proširenju znaka na svijet. To je redukcija naracije. Motivi su starohrvatske crkvice, lubanje, križevi, čempresi – identifikacijski znaci trebotićevske ikonografije (I. Slade). Diplomirao je 1961. na beogradskom Arhitektonskom fakultetu. Prvu izložbu ostvario je neslužbeno u Bochumu 1968., što je istaknuto izložbom Pedeset godina samoće… 2018. u Splitu. Ranih 70-ih polazi glasovitu Folkwangschule kod prof. Hermanna Schardta u Essenu u svojstvu Meisterschülera gdje studira i grafičke discipline. Od 1971. nastanjuje se u Düsseldorfu, otkuda prijateljuje sa čuvenim J. Beuysom. Kolažirani foto-sliko-crtež Zapis (1982.) rijetkost je jer je zajednički rad M. Trebotića i J. Beuysa ovjeren signaturama autora i Beuysovim pečatima. Matkove otočke memorabilije dobile su tim pečatima snažan konceptualni uzgon. Beuys je (…) iskazao i svoju tipičnu podijeljenost između neke paramilitarne organiziranosti (…) i lirskog, enigmatskog i biofilnog (donjeg) pečata, koji se, posve prirodno, smjestio na bjelini papira između Trebotićevih znakova: čempresa (lijevo) i lista (gore). Onaj prvi – „zastrašujući“! – pečat udario je Beuys ispod Matkova mrtvaca nacrtana u kamenu ili ciglenu ukopištu – kao da je pred nama arheološki nalaz. (citirano, I. Zidić). Trebotićeva djela nalaze se u relevantnim hrvatskim i inozemnim zbirkama i muzejima. Za vodeća mediteranska hrvatska kazališta oslikao je svečane zastore nazvane Jadranski poliptih. Dobitnik je Nagrade Grada Splita za životno djelo 2009.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz foto-arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
