Marijan Detoni, U borbi, 1938.

Marijan Detoni
U borbi, 1938.
litografija

Litografija „U borbi“ spada u onaj dio Detonijevog opusa koji je obilježen sudjelovanjem u radu umjetničke grupe Zemlja, grupe koja se u okviru hrvatske, odnosno jugoslavenske umjetnosti između dva svjetska rata snažno zalagala za aktivnu ulogu umjetnika u društvu. O razmjerima utjecaja ove grupe i o aktualnosti njezinog programa najbolje govori podataka da joj je 1935. od strane vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca bio zabranjen javni rad. Marijan Detoni rođen je 1905., a 1928. je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Kao stipendist francuske vlade, 1933. odlazi na jednogodišnji boravak u Pariz. Detoni posjećuje muzeje, ali njegovu pažnju više privlače društveni nemiri koji se upravo tih godina, uslijed velike ekonomske krize, rasplamsavaju na ulicama grada. Godinu dana kasnije, izdat će u Vukovaru mapu od 30 linoreza „Ljudi sa Seine“, svojevrsnu refleksiju svog boravka u Parizu i vjerojatno jednu od najboljih grafičkih mapa u hrvatskoj umjetnosti.

Cijeli je kadar u ovoj litografiji ispunjen muškarcima koji se guraju, nadvikuju, sukobljavaju. Svaka figura je prikazana u položaju koji sugerira intenzivan pokret. U slučajevima u kojima je prikazana samo glava, Detoni lice prikazuje u grimasi, čime i na taj način sugerira kretanje tijela. U pozadini, niz kuća katnica označava poprište nemira - grad. Ništa na slici ne upućuje na uzrok sukoba, ali poznavajući Detonijev rad iz tog perioda, nećemo pogriješiti ako u ovom prikazu prepoznamo ulične nemire uzrokovane društvenom i ekonomskom krizom.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Marijan Detoni, Prehrana, 1935.

Marijan Detoni
(1905. -1981.)
Prehrana, 1935.
ulje na drvu
100 x 83 cm
MG-1490

Djelo Prehrana Marijana Detonija iz 1935. sublimira ikonografske premise koje je tijekom svojeg djelovanja zastupala grupa Zemlja. Detoni prikazuje stvarnost siromaštva i gladi, nesigurnosti i nevolja. Iako su socijalne teme modus operandi članova grupe Zemlja, Detoni odlazi korak dalje te kao glavne aktere predstavlja mlade ljude koji su prepušteni sebi samima. Motiv zida od cigle kao tipični zemljaški zaštitni znak, dodatno naglašava dojam otuđenja u prikazu zgusnutih ljudskih likova dok čekaju utjehu u vidu karitativnog toplog obroka.

Marijan Detoni je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao 1928. u klasi Ljube Babića. U izvedbi ranijih slika Detoni naglašava volumene po Cézannovoj koncepciji izvedbe kompozicije. Nakon 1926. u njegovom radu prevladavaju prikazi života provincije u koje unosi elemente humora i groteske. Na stipendiji u Parizu 1934. crta burne prizore s pariških ulica i scene iz života nezaposlenih radnika. Član je udruženja Zemlje 1932.–34., pa se u skladu s estetskim programom grupe izražava jednostavnim crtežom, lokalnom bojom i osnovnom modelacijom. U predratnom razdoblju slika snažnom paletom boja, a kao prethodnik apstraktnih tendencija u hrvatskom slikarstvu 1938.  izvodi dvije gotovo apstraktne kompozicije pod tautološkim nazivom Fantazija oronulog zida. U Parizu se 1939. nadahnjuje modernitetom École de Paris, te se vraća temama socijalne tematike ali ovoga puta prožete euforičnim doživljajima svjetla i boje. U Drugom svjetskom ratu priključuje se antifašističkoj borbi, a u poratnim godinama dirigirane estetike socijalističkog realizma bavi se partizanskim ratnim temama. Kasnije slika inspirativne, fantastične i fantazmagorične kompozicije te punu apstrakciju.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Marijan Detoni, Fantazija oronulog zida, 1938.

Marijan Detoni
Fantazija oronulog zida, 1938.
ulje, platno
53 x 67,5 cm
MG-1994

Eksperimentalno platno Fantazija oronulog zida Marijana Detonija već 1938. otvara beskrajne mogućnosti interpretacije bliske lirskoj apstrakciji. Detoni u labirintu vlažnih tragova i lokvi na koje mladog slikara upućuje Da Vinci u Traktatu o slikarstvu otkriva moć mrlje, znaka, materijala i geste čime anticipira avangardne pokrete poslijeratnog europskog slikarstva. U prizoru prepoznajemo i motiv cigle kao zemljaški zaštitni znak, ali i zgusnute ljudske likove i ratne strojeve u dramatičnom pokretu i slutnji skore propasti kojoj se Europa primiče.

Marijan Detoni je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao 1928. u klasi Ljube Babića. U ranijim djelima Detoni naglašava volumene cézanneovske koncepcije, a od 1926. često prikazuje scene iz života provincije u koje unosi elemente humora i groteske. Na stipendiji u Parizu 1934. crta burne prizore s pariških ulica i scene iz života nezaposlenih radnikaČlan je udruženja Zemlje 1932–34. i maestralno se izražava jednostavnim crtežom, lokalnom bojom i osnovnom modelacijom. U predratnom razdoblju naglašava kolorizam, a kao prethodnik apstraktnih tendencija u hrvatskom slikarstvu 1938. godine slika dvije Fantazije oronulog zida. U Parizu se 1939. nadahnjuje modernitetom École de Paris, vraća se domaćim temama i euforičnim doživljajima svjetla i boje. U Drugom svjetskom ratu priključuje se partizanima, a u poratnim godinama dirigirane estetike socijalističkog realizma bavi se partizanskim ratnim temama. Kasnije slika inspirativna snoviđenja, fantastičke i fantazmagoričke kompozicije te potpunu apstrakciju.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb