Maksimilijan Vanka
Motiv iz zagrebačke okolice, 1916.
pastel na papiru
23,6 x 31,1 cm
MG-3328
Maksimilijan Vanka (1889.–1962.) je slikarstvo studirao u Zagrebu kod Bele Čikoša Sesije i u Bruxellesu. Radio je kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do 1934. godine, nakon čega odlazi u SAD. Značajna je njegova pripadnost Grupi četvorice, zajedno s Ljubom Babićem, Vladimirom Becićem i Jerolimom Mišeom od 1926. do 1929. godine, kada se grupa bez Vanke transformira u znamenitu Grupu trojice. Član JAZU postao je 1929. godine. U njegovom opusu značajno mjesto zauzimaju kompozicije velikog formata s folklornim i religioznim temama, koloristički pejzaži u akvarelu, portreti i autoportreti. Bavio se također fresco slikarstvom i skulpturom, a posebno su zanimljivi Vankini nacrti za dekoracije i kostime baleta Krešimira Baranovića Licitarsko srce.
Na pastelu Motiv iz zagrebačke okolice iz 1916. godine Vanka se ponovno vraća svome omiljenom vrelu inspiracije – krajoliku i običajima Hrvatskoga zagorja. Tipično za Vanku, zagorski bregi sa seocetom i crkvom koja dominira na vrhu brežuljka u središtu slike te motiv neba s oblacima u njezinoj gornjoj četvrtini crtani su dugim, energičnim potezima izraženih boja, hotimično bez suptilnih gradacija tonova. Rezultat je specifična inačica kolorističkog ekspresionizma koja je suštinski obilježila Vankin slikarski rukopis.
Tekst: dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb