Leo Junek, Cherche Midi, Pariz,1938.

Leo Junek
(1899. – 1993.)
Cherche Midi, Pariz,1938.
ulje / platno
73 x 92 cm
MG-1487

Leo Junek je nakon završene zagrebačke Akademije već 1925. otišao na usavršavanje u Pariz. Za njegovu su ranu fazu karakteristični autoportreti monumentalne jednostavnosti i naglašenog kolorita koji će tijekom 1930-ih kulminirati u pariškim vedutama i krajolicima čarobne pikturalne snage. Slijedom sezanističkih, ali i fovističkh uzora te u izravnom kontaktu s Raoulom Dufyem, Junek je izgradio svijet vlastitih vizija ostvaren profinjenim kolorističkim harmonijama u naoko jednostavnim širokim ploha i mrljama. Zgrada pariškog vojnog zatvora Cherche Midi s okovanim prozorima i visokim ogradnim zidom iz gradske je vedute u Junekovoj interpretaciji prerasla u jedinstvenu ritmičnu igru boje, svjetla i teksture. Junekovo slikarstvo je već 1940-ih postalo blisko apstrakciji, a nakon selidbe u Orsay 1950. slikao je u potpunosti u duhu lirske kolorističke apstrakcije.
Leo Junek (Lorris Junec) je većinu svoga opusa ostvario u Francuskoj. Iako je u Hrvatskoj kratko živio i relativno malo izlagao, Junek je bitno i trajno utjecao na naše slikarstvo. Između dva svjetska rata brojni su mu se naši stipendisti u Parizu obraćali za pomoć (Juraj Plančić, Vjekoslav Parać, Marijan Detonij, Slavko Kopač). S Krstom Hegedušićem je intenzivno surađivao na pokretanju Udruženja umjetnika Zemlja, ali je vjeran svom osobnijem i urbanijem putu prema modernizmu iz Udruženja istupio već nakon prve izložbe 1929. godine. Junekova poetika osobito je utjecala na hrvatske slikare izrazito kolorističkog senzibiliteta (Edo Kovačević, Vera Nikolić, Slavko Kopač, Antun Mezdjić, Edo Murtić, Josip Vaništa).

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Leo Junek, Autoportret pred zidom, 1927. – 1928.

Leo Junek
Autoportret pred zidom, 1927. – 1928.
ulje na platnu
50 x 62 cm
MG-7101

Leo Junek u Autoportretu pred zidom plošnom formom, sažetim crtežom i otvorenim koloritom ističe osamljenost i beznađe pojedinca zatvorenog u tjeskobi suvremenosti. Leo Junek s Krstom Hegedušićem inicira osnivanje likovne skupine lijeve političke i socijalne orijentacije Zemlja, ali iz nje istupa već nakon prve izložbe u Zagrebu 1929. Iako često koristi zemljaški lajtmotiv groszovsko-krležijanske crvene cigle, Junek posvećen u potpunosti čistome slikarstvu i cézanneizmu nije dijelio zemljaške izražene političke i revolucionarne ideje ni želje za kolektivnim djelovanjem. Istupanjem iz udruženja ostao je dosljedan osobnijem i urbanijem putu prema modernizmu.
Leo Junek nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1925. kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz i zauvijek ostaje u Francuskoj. Rano Junekovo slikarstvo ilustrira serija autoportreta sve naglašenijeg kolorizma. Nakon socijalno intoniranih slika ranih 1930-ih posvećuje se čistomu slikarstvu i istraživanju prostora, svjetla i boje. U dodiru s fovistom Raoulom Dufyjem slika plošno i lokalnim bojama. Četrdesetih gotovo istodobno slika remek-djela magičnog kolorizma, ali se približava i apstrakciji i tašizmu. Od 1950. živi u Orsayu i slika u duhu kolorističke lirske apstrakcije. Junekov opus je gotovo u cijelosti ostvaren u Francuskoj. Iako je za života samo četiri puta samostalno izlagao u Hrvatskoj, Junekova su djela i prijateljstva, posebice između dva svjetska rata, bitno utjecala na naše slikarstvo.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content