Božidar Rašica
Lapad, kuće, 1934. – 1936.
ulje na platnu
65,5 x x 52 cm
MG-5691
Slika Lapad, kuće Božidara Rašice plijeni vedrom kolorističkom ekspresijom. Jarke, čiste boje i široki slobodni potezi puni energije povezuju mladog slikara s dubrovačkim vršnjacima i kolegama Ivanom Ettoreom i Gabrom Rajčevićem, ali i s najvećim kolorističkim uzorima poput Ignjata Joba.
Božidar Rašica je studirao arhitekturu u Rimu, Beogradu, Varšavi i Zagrebu. Nakon diplome 1942. postaje jedan od ključnih kreatora hrvatske poslijeratne modernističke arhitekture s visokim urbanističkim standardima (primjerice, paviljon Jadran filma, stambena zgrada Exportdrva u zagrebačkoj Vukovarskoj iz 1950-ih i dr.), a bavio se i slikarstvom i scenografijom. Slikati počinje u mladosti uz strica Marka Rašicu, majstora dubrovačkog kolorita prve polovice 20. stoljeća. Slikarski razvoj vodio je Rašicu od početno zažarenih boja prema smirivanju kolorita. Odlaskom u Zagreb 1940. približava se poetskom realizmu, a zatim se okreće dvodimenzionalnosti i kubističkoj analizi volumena. Sažimanje oblika prema apstrakciji kulminira u EXATU 51, avangardnoj grupi koju Rašica pokreće s afirmiranim slikarima Piceljem, Srnecom, Kristlom i dizajnerom Bernardom Bernardijem. 1970-ih se Rašica ponovo posvećuje figurativnim scenama intimističkih ugođaja i snažnog kolorizma. Od 1952. sve se više bavi kazališnom scenografijom gdje pokretnim elementima pozornice ujedinjuje scenu i gledalište. Predavao je u Zagrebu na Akademiji za primijenjenu umjetnost, Akademiji za kazališnu umjetnost i na Arhitektonskome fakultetu.
Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb