Oznaka: Krsto Hegedušić

Krsto Hegedušić, Proljeće, 1930.

Krsto Hegedušić
(1901. – 1975.)
Proljeće, 1930
ulje na platnu
55.7 x 68 cm
MG-1528

Slika Proljeće Krste Hegedušića prikazuje idiličan, gotovo pastoralan prizor iz seoske svakodnevice, no s dubokim simboličkim i društvenim značenjem. U prednjem planu nalaze se žena i muškarac koji obrađuju zemlju, dok se u pozadini naziru seoske kuće u bujanju proljetne prirode. Svaka figura ima jasno definiranu gestu, što unosi dinamiku i izražava kolektivnu snagu i zajedništvo. Boje su karakteristične za Hegedušićev koloristički izraz, dok se plošnost i linearna stilizacija približavaju narodnoj umjetnosti. Djelo, iako naizgled jednostavno, progovara o temama rada, prirode i seljačke izdržljivosti ali i o obnovi te nadi koju donosi proljeće.
Hegedušićev stil karakterizira spoj socijalnog realizma i nacionalne tradicije, uz jaku angažiranost i simboličku slojevitost. Bio je snažno inspiriran narodnom umjetnošću i folklorom, ali i europskim modernizmom, posebice ekspresionizmom, kubizmom i fovizmom. U mnogim radovima koristi se plošnim nanosima boje, jasnim obrisima i stiliziranim figurama koje prenose duboka emotivna i društvena značenja. Njegova djela često sadrže satirične i groteskne elemente, ali i izraženu društvenu kritiku, osobito kada tematizira probleme seoskog života i nepravdi. Kroz godine je razvijao sve profinjeniji izraz, krećući se od narativnog realizma prema simboličnim, introspektivnim formama.
Krsto Hegedušić bio je jedan od najutjecajnijih hrvatskih slikara 20. stoljeća. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926., a potom se usavršavao u Parizu. Bio je jedan od osnivača Udruženja umjetnika Zemlja (1929), kroz koje je afirmirao ideju socijalno angažirane umjetnosti. Godine 1930. pokrenuo je poznatu hlebinsku slikarsku školu, podučavajući seljake slikarstvu i usmjeravajući ih prema vlastitom izrazu. Predavao je na zagrebačkoj Akademiji te je godinama vodio Majstorsku radionicu. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Tekst: Lorena Šimić, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Krsto Hegedušić, Šampion, 1964.

Krsto Hegedušić
Šampion, 1964.
tempera, ulje, platno
130 x 120 cm
MG-2539

Krsto Hegedušić (1901. – 1975.) studirao je na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu i u Parizu. Bio je suosnivač grupe „Zemlja“ i predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je vodio Majstorsku radionicu od 50-ih godina. Njegov opus uključuje socijalno-kritičke crteže i slike koje često sadrže elemente sarkazma, groteske i ironije.
„Šampion“ je djelo koje prikazuje kuglača u naivnom, karikaturalnom stilu, s dozom socijalne kritike i ironije. Lik je zdepast, s modno osviještenim izgledom tipičnim za socijalistički period, odjeven u majicu s logotipom DTR-a, što je karakteristično za to doba.
Hegedušićev „Šampion“ svojim prikazom ruši stereotipe o muževnosti i sportskoj izvrsnosti i otkriva socijalne i kulturne aspekte sporta, sugerirajući da svatko može biti šampion u svojoj zajednici, bez obzira na fizički izgled i atletske sposobnosti. Kuglač je prikazan s neobično velikim tijelom i jednostavnom, gotovo dječjom izražajnošću, što daje dozu humora i blage ironije. Prikazana je neidealizirana, „obična“ figura sportaša, koja se razlikuje od tipičnih herojskih i atletski građenih figura koje se često nalaze u sportskom slikarstvu.

Tekst: Marta Radman, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Krsto Hegedušić, Pater noster, 1965.

Krsto Hegedušić
Pater noster, 1965.
tempera na platnu; kombinirana tehnika 120 x 140 cm
MG-3330

Krsto Hegedušić (1901. – 1975.) izniman je hrvatski slikar izrazite kritičke oštrice. Njegov opus na razmeđu je nasljeđa flamanske renesanse (P. Breughel), primitivna, naivna i takozvana našeg izraza te angažirana realizma – naturalizma pod uplivom nove objektivnosti (G. Grosz). Usvajao je i iskustva ekspresionizma, kubizma, fovizma i nadrealizma što je sve pridonijelo originalnome kritičkom supstratu. Završio je Kraljevsku umjetničku akademiju u Zagrebu 1926. (Lj. Babić, T. Krizman; specijalka V. Becić) te nastavio studij u Parizu 1926. – 1928. S L. Junekom idejni je začetnik grupe Zemlja te organizator izložaba (1929. – 1935.) sve do policijske zabrane. U Hlebinama je od 1930. poučavao seljake slikarstvu (I. Generalić., F. Mraz) i izlagao ih na izložbi Zemlje (1931.). Godine 1932. izdao je zbirku socijalno-kritičkih crteža Podravski motivi sa predgovorom M. Krleže. Zbog svojih socijalističkih uvjerenja bio je višekratno zatvaran. Od 1937. predavao je na ALU-u u Zagrebu, a od 50-ih vodi Majstorsku radionicu. Ilustrirao je Krležine Balade Petrice Kerempuha (1946.). U poslijeratno vrijeme sintetizirao je izraz slikajući tjeskobne i otuđene urbane motive. Slika Pater Noster (1965.) upućuje na beznadno umnožavanje istovjetnoga urbanog identiteta, kloniranih jedinki na pokretnoj traci – stepenicama moderniteta. Potaknuo je osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike HAZU. Izradio je svečani zastor HNK-a Zagreb (Anno Domini 1573.) 1969., a 1970. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Krsto Hegedušić, Hlebine, 1931.

Krsto Hegedušić
(1901. – 1975.)
Hlebine, 1931.
ulje / drvo
73,5 x 100 cm
MG-2971

Krsto Hegedušić slikom Hlebine iz 1931. sintetizira sve glavne smjernice Udruženja umjetnika Zemlja. U cilju stvaranja nacionalnog umjetničkog izraza, ali i izraza društvene kritike s lijeve političke pozicije Hegedušić u tipičnom prizoru iz svoga podravskog zavičaja naglašava potrebu demokratizacije kulture. Ugledajući se na izvornu pučku umjetničku baštinu, ali i na Brueghela i Grosza, Hegedušić u tipičnom prizoru iz Hlebina predstavlja seljaštvo kao našu najbrojniju, ali sasvim minoriziranu društvenu skupinu. Udaljava se od konvencionalnog shvaćanja ljepote i akademskih slikarskih koncepcija te prizor gradi plošno, lokalnom bojom jasne simbolike i ekspresivnim crtežom u kojemu se stapa groteska i tragika, crni homor, ali i suosjećanje. Likovi su lišeni privida perspektive i volumena. Uz visoki horizont, za Hegedušićevo zemljaško slikarstvo tipičan je i ravničarski pejzaž s mutnom vodom uz koju se u prednjemu planu sakupljaju ljudi u svakodnevnom poslu i domaće životinje s kojima i od kojih žive. Podravski je kraj, osim tipičnom vegetacijom, okarakteriziran i niskim seoskim kućama koje se vuku uz put prema dubini prizora, a ožbukane su zemljom i često pokrivene slamom.
Iako školovanje na zagrebačkoj Akademiji kod Krizmana, Becića, Kljakovića, Kovačevića i Babića te daljnji tijek nacionalnog umjetničkog modernizma nisu presudno utjecali na Krstu Hegedušića, njegova je samosvojnost i odlučnost u tridesetima iznjedrila novu oblikovnu i motivsku paradigma te omogućila pojavu hrvatske naivne umjetnosti. Od 1937. godine je predavao na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a uz slikarstvo se bavio i crtežom, grafikom, izradom freski, ilustriranjem knjiga, kazališnim inscenacijama i kostimima. Umro je 1975. godine.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Krsto Hegedušić, Čekanje (Kiša), 1963.

Krsto Hegedušić
Čekanje (Kiša), 1963.
tempera, ulje/platno
130 x 114 cm
MG-2443

Krsto Hegedušić (1901. – 1975.) izniman je hrvatski slikar izrazite kritičke oštrice. Njegov opus na razmeđu je nasljeđa flamanske renesanse (P. Breughel), primitivna, naivna i takozvana našeg izraza te angažirana realizma – naturalizma pod uplivom nove objektivnosti (G. Grosz). Usvajao je i iskustva ekspresionizma, kubizma, fovizma i nadrealizma što je sve pridonijelo originalnome kritičkom supstratu. Završio je Kraljevsku umjetničku akademiju u Zagrebu 1926. (Lj. Babić, T. Krizman; specijalka V. Becić) te nastavio studij u Parizu 1926. – 1928. S L. Junekom idejni je začetnik grupe Zemlja te organizator izložaba (1929. – 1935.) sve do policijske zabrane. U Hlebinama je od 1930. poučavao seljake slikarstvu (I. Generalić., F. Mraz) i izlagao ih na izložbi Zemlje (1931.). Godine 1932. izdao je zbirku socijalno-kritičkih crteža Podravski motivi sa predgovorom M. Krleže. Zbog svojih socijalističkih uvjerenja bio je višekratno zatvaran. Od 1937. predavao je na ALU-u u Zagrebu, a od 50-ih vodi Majstorsku radionicu. Ilustrirao je Krležine Balade Petrice Kerempuha (1946.). U poslijeratno vrijeme sintetizirao je izraz slikajući tjeskobne i otuđene urbane motive.  Na slici Čekanje (Kiša, 1963.) Krsto Hegedušić sintetiziranim izrazom slika tjeskobni i alijenirani prizor stilizirano naturalističkih spodoba, izmoždenih fizionomija koje, prema nebu uperenih pogleda i ruku kao da mole, čekaju kišu koja je poput traga svjetla u sivilu prizora iza njih napokon pala, ne umanjujući nelagodu prizora. Potaknuo je osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike HAZU. Izradio je svečani zastor HNK-a Zagreb (Anno Domini 1573.) 1969., a 1970. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Iz fotoarhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Krsto Hegedušić, Proštenje u mom selu, 1927.

Krsto Hegedušić
(1901. - 1975.)
Proštenje u mom selu, 1927.
ulje na platnu
50 x 60,8 cm
MG-2124

Proštenje u mom selu iz 1927. predstavlja početak stilske formalizacije grupe umjetnika koji su stvarali pod imenom Zemlja, a čiji je idejni inicijator i tajnik bio Krsto Hegedušić. Program djelovanja grupe bio je fokusiran na stvaranje nacionalnog umjetničkog izraza koji, uz socijalno angažirani pristup i ambiciju demokratizacije kulture, javnosti približava život hrvatskog seljaka. Scena seoske svadbe uprizorena je plošno, živom i čistom paletom boja tipičnoj za hlebinsko područje, a folklorni elementi dominiraju ikonografijom scene. Likovi su tipizirani, sa simbolički riješenim proporcijama, što kod nekih likova graniči s grotesknim. Idealizaciju sela i seoskog života kasnije će zamijeniti pejzaži surove stvarnosti i traženja specifičnog tonaliteta „rodnog“ kraja, odnosno podravskog sela. Ugledajući se na izvornu pučku umjetničku baštinu, ali i na Brueghela i Grosza, Hegedušić sadržaj prikazuje jednostavno, u njegovim bitnim karakteristikama.

Iako su školovanje na zagrebačkoj Akademiji kod Krizmana, Becića, Kljakovića, Kovačevića i Babića te daljnji tijek nacionalnog umjetničkog modernizma malo utjecali na Krstu Hegedušića, njegova je samosvojnost i odlučnost u tridesetima iznjedrila novu oblikovnu i motivsku paradigmu te omogućila fenomen hrvatske naivne umjetnosti. Od 1937. predaje na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a uz slikarstvo bavio se i crtežom, grafikom, izradom freski, ilustriranjem knjiga, kazališnim inscenacijama i kostimima. Umro je 1975.

Tekst: Zlatko Tot, kustos – pripravnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

 

Krsto Hegedušić, Poplava, 1932.

Krsto Hegedušić
Poplava, 1932.
ulje na platnu
106 x 123,5 cm
MG-1530

Slika Poplava iz 1932. sintetizira program Udruženja umjetnika Zemlja kojem je Krsto Hegedušić bio inicijator i tajnik. Potresna scena naturalistički grubo ukazuje na težak život na podravskom selu. Ugledajući se na izvornu pučku umjetničku baštinu, ali i na Brueghela i Grosza, Hegedušić prikazuje sadržaj u bitnim karakteristikama i što jednostavnije. Prizor je građen plošno, lokalnom simboličkom bojom i jasnim crtežom. Likovi su lišeni privida perspektive i volumena. Središnju scenu prate tri samostalna prizora, poput stripa razmještena u dalje planove. Uz visoki horizont, za Hegedušićevo zemljaško slikarstvo tipični su i likovi oguglali na patnju. U potpunosti su tipizirani, a proporcije su im simbolički naglašene do groteske. Zavičajni krajolik identificiran je surovošću prirodne nepogode te prepoznatljivim motivom pejzaža kasne zime u hlebinskom kraju i mutnom rijekom razlivenom po ravnici. Poplava paradigmatski izražava Hegedušićev kritički naboj i razorno djelovanje, a Miroslav Krleža tu sliku ističe kao eksplicitni primjer slikareve individualnosti, talenta i imaginacije.

Iako su školovanje na zagrebačkoj Akademiji kod Krizmana, Becića, Kljakovića, Kovačevića i Babića te daljnji tijek nacionalnog umjetničkog modernizma malo utjecali na Krstu Hegedušića, njegova je samosvojnost i odlučnost u tridesetima iznjedrila novu oblikovnu i motivsku paradigmu te omogućila pojavu hrvatske naivne umjetnosti. Od 1937. predaje na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a uz slikarstvo bavio se i crtežom, grafikom, izradom freski, ilustriranjem knjiga, kazališnim inscenacijama i kostimima. Umro je 1975.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb