Slavko Kopač
(1913-1995)
Krava, 1949.
ulje/platno
73 x 92 cm
MG-3864
Slavko Kopač (1913. – 1995.) najznačajniji je hrvatski modernist međunarodne karijere na razmeđima art bruta, nadrealnog slikarstva i enformela. Michel Tapié u knjizi Un Art Autre 1952. svrstava Kopača među najveće umjetnike i začetnike sirove umjetnosti. Diplomiravši 1937. kod V. Becića, stvara na tragu postimpresijskog realizma, potom na tragu ekspresije M. Kraljevića te kolorističkih faseta L. Juneka. Tijekom boravka u Italiji (1943. – 1948.) stvara impresijske vizure i akvarele bliske nadrealizmu. Odbacivši realno i akademsko, kreira elementaran i primaran izraz – jedan od temelja art bruta. Od 1948. obitava u Parizu, a utemeljitelj art bruta J. Dubuffet imenuje ga tajnikom i kustosom Zbirke Art brut. Na tim pozicijama je sve do 1975. kada zbirka seli u Laussanu. André Breton mu je povjerio opremanje ograničene serije svoje pjesme Un regard des divintés iz 1949. godine. Sudjelovao je u izradi almanaha nadrealista Almanach Surréaliste du Demi Siècle 1950. te izlagao u Bretonovoj galeriji À l’étoile scellée 1953. Novim materijalima stvara slike i skulpture služeći se pijeskom, gumom i kovinama, kao i kamenom, drvom, papirom staklom i ugljenom. Primitivistički oblikuje čovjeka, različita bića, biljke i životinje obilježene ludizmom i praiskonskim počelima. Kopačeva Krava (1949.), nastala prije Dubuffetove Krave, originalni je prikaz i sinteza dječjeg i primitivnog izraza predočena dvodimenzionalnim obličjem na dvodimenzionalnoj podlozi. To je rudimentarni, arhetipski simbol s reminiscencijama na spiljsku umjetnost.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb