Zoran Mušič
Korčulanski motiv, 1936.
gvaš
36,5 x 58,5 cm
MG-1678
Zoran Mušič pripada generaciji slovenskih umjetnika koji su se u periodu između dva svjetska rata školovali na zagrebačkoj akademiji likovnih umjetnosti, regionalnom centru umjetničke pedagogije u to vrijeme. Samo je za vrijeme Mušičevog školovanja devetnaest slovenskih studenata pohađalo zagrebačku akademiju, među kojima su uz Mušiča danas najpoznatiji Gabrijel Stupica, Marij Pregelj, Antun Zuppa i drugi. Mušič je rođen 1909. u Bukovici kod Nove Gorice, a zagrebačku je akademiju polazio od 1930. do 1934. Tijekom studija na njega je snažan utjecaj ostavio Ljubo Babić, koji ga je prvo uputio na zlatno doba španjolskog slikarstva (17. i 18. stoljeće), a zatim na važnost pejzažnog slikarstva. Slovenski istraživači naglašavaju da Mušič tijekom studija, ne samo da upija Babićevo povijesno i teorijsko znanje, nego doslovno ide za njegovim stopama, prvo na Korčulu (Smokvica, Vela Luka, Korčula), a zatim i u Veneciju, u kojoj će se od 1945. i trajno nastaniti.
Dalmatinski motivi česti su u Mušičevom slikarstvu, a osobito ga je zaokupljala scena žena koje tovare magarce. Brojne su varijacije ove teme: od ranih radova iz 30-ih godina u kojima slično Antunu Motiki, Mušič bojom i svjetlom rastače konture prizora – tlo, kamen, žene, magarce – do poslijeratnih slika na kojima motivi krajolika, žena i magaraca gube svoju prepoznatljivost i postaju svojevrsni znak, simbol čija obrada podsjeća na prethistorijsku umjetnost. Mušičeva veza s Dalmacijom, a osobito s Korčulom, bila je iznimno važna. Sam je u intervjuima znao reći da ga Dalmacija, svojim bojama i okruglošću otočnih pejzaža, opsjeda. Doista, ništa na njegovim slikama ne ukazuje na konkretni lokalitet, jer Mušič ne slika određeni pejzaž, nego svoju predodžbu o njemu, ili kako sam kaže, svoju opsjednutost.
Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb