Branko Ružić
(1919 – 1997)
Korablja, 1966.
drvo
43 x 39.5 x 92 cm
MG-2530
Diplomirao je kiparstvo 1944. (F. Kršinić) i slikarstvo 1948. godine (M. Tartaglia) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je predavao od 1961. do 1985. godine.
Zauzeo je istaknuto mjesto u hrvatskom suvremenom kiparstvu, stvorivši kiparska djela istodobno arhetipska i suvremena. Uspostavio je vlastiti kiparski jezik sažetih organskih oblika, snažne unutarnje dinamike i monumentalnosti. Najveći dio opusa izradio je u drvu. Elementaran, jednostavan, drevan i moderan, opus Branka Ružića sadrži pročišćene i jasne pojave egzistencijalističkog značenja. Ružić je i kao slikar težio prikazati svijet oko nas onako kako ga doživljava, svojim unutarnjim okom, primjenjujući pritom sažetu formu u kojoj s minimumom oblikovanja postiže maksimalan doživljaj određene teme, često pri tom koristeći motive svojih prepoznatljivih skulptura.
Umjetnik je svoju zamisao o zajedništvu ljudi ostvario u Korablji (Noinoj arki). U oblom trupcu, režući u tijelu drva, s obje strane, licem u lice, realizira nagnute, geometrijski rezane figure, ostvarivši dinamičnu kiparsku kompoziciju. Šuplji unutrašnji prostor trupca, tamna je nematerijalna sjena – unutrašnji oblik sučeljenih figura koje ujedno zatvaraju i otvaraju prostor.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb