Đuro Seder, Kompozicija, 1961.

Đuro Seder
(1927. - 2022.)
Kompozicija, 1961.
ulje/platno
110 x 135 cm
MG-4095

Đuro Seder (1927.) višeznačna je, univerzalna slikarska ličnost. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (Antun Mejzdić, 1951.; specijalka – Marino Tartaglia, 1953.). Bavio se ilustracijom i grafičkim dizajnom, a sredinom 50-ih stvara dinamizirane slike u duhu tašizma. Kao član i osnivač umjetničke grupe Gorgona (1959. – 1966.) koju čine umjetnici zajedničkog duhovnog srodstva, zalagao se za neoavangardni duh, slobodu umjetnosti i uma, što je anticipiralo kasnije sadržaje nove umjetničke prakse. U Sederovu opusu svjedočimo jedinstvenom razvoju od nijeme, tamne nemogućnosti slike (autorov esej, 1971.) u obliku neikoničkoga enformela (Kompozicija, 1961.), do također crne i mrko-zelene ekspresivne figuracije s kraja 1970-ih koja postupno anticipira mogućnosti slike (autorov esej, 1981.) i novu sliku (1981.), čiji je jedan od začetnika. Iz Kompozicije (1961.) izvire logička činjenica: slika je neopisna kompozicija koja ne upućuje ni na što izvan svoje materijalnosti. Slika je naizgled potpuno monokromna, egzistencijalno-enformelistička, slojevita mračna vizualizacija iz koje žare mjestimična crvena prosijavanja. Lišena je referiranja na stvarnost osim vlastite ogoljenosti, te na procese slikanja. Nakon toga, 1990-ih, Seder razvija dionicu osebujnog neoekspresionizma totalne slike i totalnoga slikarstva kao i ironičnih, autoironičnih i zdravo-humornih, ponekad i radosnih autoportreta na tragu novih divljih (od 2007.), te novih duhovno-sakralnih slika.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Željko Hegedušić – Žitna pijaca u Mitrovici, Kompozicija, 1935.

 

Željko Hegedušić
(1906.-2004.)
Žitna pijaca u Mitrovici, 1935.
ulje na platnu
61,5 x 47 cm
revers: Kompozicija, oko 1935.
61,5 × 46,5 cm
MG--1532

Žitna pijaci u Mitrovici već 1935. ukazuje na izdvojenu poziciju Željka Hegedušića unutar konteksta hrvatskog međuratnog slikarstva. Iako je kao gost od 1932. redovito izlagao sa Zemljom, koju je inicirao njegov stariji brat Krsto, Željko Hegedušić nije dijelio zemljašku temeljnu predanost deskripciji, niti težnju za društvenom kritikom. Uz široko shvaćene osnovne oblikovne i ideološke odrednice Udruženja, Željko Hegedušić teži nadrealističkom izrazu inspiriranom ukupnom europskom modernističkom baštinom. Tipičan ostaje tek pučki sajmišni motiv iz Mitrovice kojeg Željko Hegedušić, umjesto zemljaškim pojednostavljenim plošnim formama lokalne boje, predstavlja kompleksnom mrežom pastoznih poteza. Scenu titravog sajmišta zatvara arhitektura koja zjapi prazninom. U Žitnoj pijaci tek navješten nadrealistički inventar u potpunosti preuzima Kompoziciju na poleđini, s imaginarnom konstrukcijom dijelova tijela i strojeva, arhitekture, glazbenih instrumenata i simbola.
Željko Hegedušić se nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti usavršavao u Parizu u dodiru s purizmom i metafizičko-nadrealističkim slikarstvom. Od 1950-ih se bavi grafikom i često kombinira slikarske tehnike. Imaginacija mu je sve slobodnija s nadrealističkim, ludičkim motivima i u širokom rasponu doživljaja od tragičnoga do lirskoga. Predavao je u gimnazijama u Zagrebu i Srijemskoj Mitrovici te na Akademiji primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Bavio se i zidnim slikarstvom, kopiranjem fresaka, primijenjenom grafikom, dizajnom i ilustriranjem knjiga.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Picelj, Kompozicija, 1959.-1960.

Ivan Picelj
(1924. – 2011.)
Kompozicija, 1959. – 1960.
ulje/platno
835 x 977 mm
MG-4419

Ivan Picelj (1924. – 2011.) eksperimentator je i klasik geometrijske apstrakcije od poslijeratne i visoke moderne do tzv. moderne nakon postmoderne. Slikar je, grafičar i dizajner. Među osnivačima je EXAT-a 51 (1951. – 1956.), Studija za industrijsko oblikovanje i međunarodnog umjetničkog pokreta Nove tendencije u Zagrebu (1961. – 1973.) čiji je i organizator, sudionik te grafički dizajner (plakati, časopis Bit international). Tada stvara programirana djela u kojima istražuje psihologiju gledanja i vizualnu percepciju, ritmove i pomake čestica unutar vizualnog sklopa što ga približava op-artu. Programer je egzaktnog stvaralaštva (B. Gagro) i jedan od važnih predstavnika zagrebačke serigrafije. Ishodišta crpi iz načela Bauhausa, konstruktivizma, neoplasticizma i minimalizma. Studira na ALU u Zagrebu do 1946. koju napušta ne zbog apstrakcije već slobode (R. Ivšić). U slikarstvu osnovnim oblicima i bojama razvija apsolutnu geometrijsku apstrakciju. Kompozicija (1959. – 1960.) ostvarena je geometrijskim stupnjevanjem pravokutnih obličja, akromatskih boja i planova koji se preklapaju stvarajući trodimenzionalni optički učinak na dvodimenzionalnoj podlozi. Godine 1952. u svome stanu u Gajevoj ulici sa Rašicom i Srnecom organizira prvu izložbu EXAT-a. Potom sudjeluje na VII Salon des Réalités Nouvelles u Parizu te od 1959. započinje višegodišnju suradnju s Galerijom Denise René. Konstantno se bavi grafičkim oblikovanjem. Izdao je 11 grafičkih mapa i ostvario reljefe u drvu i objekte. Uvršten je u Rječnik apstraktne umjetnosti (M. Seuphor, 1957.).

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Milena Lah, Kompozicija, 1962.

Milena Lah
(1920. – 2003.)
Kompozicija, 1962.
kamen
MG-2401

Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. godine te bila suradnica Majstorske radionice V. Radauša do 1950. godine. Od 1951. do 1955. godine usavršavala se na studijskim putovanjima u Rimu, Firenci, Milanu i Parizu. Bila je etablirana sudionica mnogobrojnih prestižnih međunarodnih kiparskih simpozija.

U ranome razdoblju radila je realističku skulpturu, potom je težila sintezi oblika i simboličnoj izražajnosti materijala. Nadahnuta hrvatskim likovnim i književnim stvaralaštvom u svojem je opusu povezala tradicijske oblike sa suvremenim kiparskim idejama.  Osobitu pozornost poklanjala je ženskim i dječjim likovima. U kasnijim ciklusima, uglavnom mitološke tematike, povezivala je geometrijske i figuralne elemente. Njezine skulpture izložene u javnom prostoru su titanski segment njezina opusa, poglavito brojna kiparska djela izvedena u teškim kamenim blokovima u kojima je s lakoćom i izvanrednom snagom uklesala nematerijalna univerzalna stanja i pojave. Služeći se gotovo svim tehnikama i materijalima, stvorila je golem opus koji čistoćom elementarnih oblika, metaforom, asocijacijama i energijom komunikacije u prostoru pripada jednom od najautentičnijih u hrvatskom kiparstvu.

Skulptura Kompozicija predstavlja asocijativni ženski torzo sveden na arhetipsku monolitnu pročišćenu formu s naglašenim otvaranjem prostora unutar uglačane kamene plohe i kružnim urezivanjima grudi kao osnovnih ženskih atributa.

Tekst: Tatijana Gareljić muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

 

Skip to content