Oznaka: Klek

Vladimir Varlaj, Klek, 1926.

Vladimir Varlaj
Klek, 1926.
ulje, platno
100 x 120 cm
MG-1960

Vladimir Varlaj (Zagreb, 1895 – 1962.) polazi privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana, a 1912. upisuje studij slikarstva na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Početak Prvog svjetskoga rata i mobilizacija prekidaju mu školovanje, a nakon dvije na ratištu vraća se u Zagreb kao vojni invalid.
Usprkos otežanoj zdravstvenoj situaciji 1918. upisuje slikarstvo na Akademiju u Pragu. Obogaćeni praškim slikarskim iskustvima četvorica mladih umjetnika Milivoj Uzelac, Vilko Gecan, Vladimir Varlaj i Marijan Trepše, kao neformalna grupa Praške četvorice, na VII. Proljetnom salonu 1919. predstavljaju neka od djela koja danas ubrajamo u vrhunce našeg ekspresionizma. Narednih godina često izlaže u domovini i inozemstvu (Ženeva 1920., Philadelphia 1926., London 1930.), jedan je od osnivača Grupe nezavisnih umjetnika (1924.) te paralelno nastavlja studij slikarstva na zagrebačkoj Akademiji, diplomiravši u klasi Marina Tartaglie 1934.
Varlaj 1920-ih često putuje Dalmacijom i slika krajolike priobalja no jednako ga inspiriraju i pejzaži kontinentalne Hrvatske. Planina Klek izdvaja se kao najčešći motiv koji je naslikao s raznih lokacija u različita doba dana ili godine, u širokom vremenskom rasponu. Klek otkriva koheziju čovjeka i prirode, a snažni geometrijski oblici u krajoliku, poput pruge koja presjeca dolinu, mosta i kuća služe slikaru kako bi što suptilnije prikazao život podno planine. Specifičnom paletom zemljanih nijansi stvara prepoznatljiv magično-realističan izraz.

Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Postružnik, Klek, 1929.

Oton Postružnik
(1900. -1978.)
Klek, 1929.
ulje na platnu
83,8 x 66,3 cm
MG-7089

Slikom Klek izloženom na prvim izložbama Grupe Zemlja, Oton Postružnik u njen aktivistički naboj unosi tematsko i stilsko smirenje. Prikaze teške svakodnevnice zamijenio je klasično mirnom kompozicijom pejzaža s mostom, koja se razvija harmoničnim ritmom nizanja motiva izvedenih objedinjavajuće hladnim registrom boja.  Idealiziran pristup prikazu zasnovan na redukciji detalja i svođenju oblika na geometrijske forme, uz odsustvo socijalnog i folklornog sadržaja te odstupanje od lokalnog kolorita, ukazuje na Postružnikov otklon od „zemljaške“ estetike prema estetici magičnog realizma.
Oton Postružnik studirao je slikarstvo u Zagrebu i Pragu. Usavršava se u Parizu kod A. Lhôtea i M. Kislinga. Po povratku u Zagreb sudjeluje na „Grafičkoj izložbi“ i s I. Tabakovićem priprema izložbu „Groteske“. Obje izložbe održane 1926. naglašavaju Postružnikov osobni, ali i generacijski otklon od uhodanih estetskih (poglavito ekspresionističkih) normi te ga predstavljaju kao umjetnika zrelog avangardnog koncepta. Godine 1927. Postružnik je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji kod Lj. Babića. Socijalno osviješten i predan istini Postružnik je 1929. sudjelovao u osnivanju Udruženja umjetnika „Zemlja“ te je s njima redovito izlagao sve do istupanja iz grupe 1933. Tijekom druge stipendije u Parizu 1935. koloristički obogaćuje stil dotad utemeljen na jednostavnom crtežu i obliku. Počevši od poetskoga intimizma u dalmatinskim je motivima iz 1950-ih dosegnuo jedinstvenu sintezu oblika i boja. Inspiriran prirodom kasnije slika autonomni svijet lirskih apstraktnih oblika. Bavio se i grafikom i keramikom. Predavao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji od 1958. do 1970. godine.

Tekst: Zlatko Tot, kustos – pripravnik © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content