Oznaka: Kamilo Tompa

Kamilo Tompa, Atomska gljiva, bez datacije

Kamilo Tompa
Atomska gljiva, bez datacije
tuš/papir
345 x 255 mm
MG-5730

U vizualnoj je umjetnosti malo uspjelih prikaza razaračke snage atomske bombe. U pokušaju da prikažu atomsku eksploziju, tradicionalne su likovne umjetnosti najčešće zapadale u patetiku, pa se čini da su slikari i kipari prešutno zadatak prikazivanja prepustili filmu i fotografiji. I doista, možda je umjetnički najuspješniji, najkritičniji prikaz atomske bombe onaj izveden u okviru eksperimentalnog filma. Naime, kratki film Bruce Connera „Raskrižje“ iz 1975. prikazuje podvodnu atomsku eksploziju koju je 1946. izvela američka vojska na Bikini otočju u Pacifiku. Connerov film se isključivo sastoji od dokumentarnih vojnih snimki, ali reproduciranih u slow-motion-u i u trajanju od 37 minuta.
Možda zbog toga što se još 1937. bavio konstrukcijom stroboskopa, pokušavajući reproducirati vlastiti animirani film; možda zbog toga što je nakon neuspjeha sa stroboskopom pisao Waltu Disneyu, slao mu crteže i molio za novce koji bi mu pomogli u realizaciji nauma; možda zbog toga što se zanimao za aeronautiku i astronomiju - tko zna, ali je Kamilu Tompi pošlo za rukom prikazati atomsku eksploziju u mediju tradicionalne slike. Osobito mu je uspjelo prikazati penjanje oblaka radioaktivne prašine u vis; energija tog pokreta je jasno vidljiva i to crtežu pridaje dodatnu zlokobnost. Zanimljivo je da crtež ima i ludičku dimenziju – pojedini su oblici stvoreni gotovo slučajno, naginjanjem papira i gibanjem crne tinte po papiru - ali to prizoru nimalo ne oduzima ozbiljnost. Tompa je 1926. završio slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Uključio se u rad grupe Zemlja 1931. kada je osnovao i Pučki teatar u Zagrebu. Zanimalo ga je puno toga - animirani film, kreativnost djece, kazalište, scenografija, itd. - i u svemu se izrazio s uspjehom. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1967.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Kamilo Tompa, Publika, 1984.

Kamilo Tompa
(1903. – 1989.)
Publika, 1984.
tuš/papir, 475 x 620 mm
MG-4993

Kamilo Tompa je vjerojatno najveći kroničar društvenih i kulturnih zbivanja među hrvatskim umjetnicima. Stotine crteža prikazuju kazališnu ili koncertnu publiku, glumce u akciji, muzejske izložbe, pogrebe kolega, koncerte, glazbenike, predavanja i slično. Najveći broj njegovih crteža povezan je sa zagrebačkim kulturnim životom druge polovice 20. stoljeća. Crtež „Publika“ pokazuje ne samo osobitost Tompinog stila nego i poetiku rada u kojoj je moguće tražiti autorovu motivaciju i slično. Primjerice, kako Tompa ne pridaje figurama karakter, kako se čini da želi zabilježiti samo njihovu nazočnost u vremenu i prostoru, to bi se cijeli Tompin crtački opus mogao povezati s književnom formom dnevnika. Svaki dnevnik svoju vrijednost ne duguje izuzetnim događajima, nego disciplini bilježenja običnih doživljaja, puki protok vremena. Broj ljudi na ovom crtežu jedva se može prebrojati; da nema muške brade i ženske duge kose, jedva bi im raspoznali spol, ali zato je jasno da se dogodila još jedna kazališna ili koncertna izvedba na kojoj je bio i autor crteža. Drugim riječima, Tompa ovim crtežom kao da hoće reći: „Bila je predstava (koncert, tribina) i ja sam bio tamo“. I to (mu) je sasvim dovoljno.

Kamilo Tompa (1903 – 1989) je 1928. diplomirao na zagrebačkoj likovnoj akademiji u klasi Ljube Babića i Vladimira Becića. Studirao je povijest umjetnosti u Parizu. Bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu i voditelj odsjeka za scenografiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Isprva je, osobito u crtežima, bio blizak socijalnom programu skupine Zemlja, potom je stilski bio na rubu figuracije i apstrakcije.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb