Oznaka: Juraj Plančić

Juraj Plančić, Povratak s ribolova I. (Mornari), 1929.

Juraj Plančić
Povratak s ribolova I. (Mornari), 1929.
ulje na platnu
60 x 73 cm
MG-1705

Juraj Plančić je rođen 1899. u Starome Gradu na Hvaru. Umjetničko školovanje započeto u Splitu nastavio je na zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt gdje su na njega bitno utjecali Vladimir Becić i Jozo Kljaković. Godine 1926. kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz. U toj svjetskoj umjetničkoj metropoli najviše je naučio u muzejima i galerijama studirajući remek-djela majstora poput Maneta i Deraina. Iako su ga siromaštvo i bolest trajno sputavali u slikanju, Plančićevo je prvo izlaganje na Jesenskom salonu 1927. struka pozitivno ocijenila, a izložena je slika odmah otkupljena. Plančićeve figurativne scene zlatasta sjaja pratio je uspjeh i na Jesenskom salonu 1928., na Salonima neovisnih 1929. i 1930. te na samostalnoj izložbu u Galerie de Seine 1929. U samo dvadesetak mjeseci do smrti od tuberkuloze u ljeto 1930. Plančić je svijet mediteranske vedrine dočarao u sedamdesetak fascinantnih arkadijskih kompozicija, mrtvih priroda, aktova. Povratak s ribolova I. ostvaren je specifičnom plošnom modelacijom i titrastim lazurnim nanosima boje, pa stilski i sižejno reprezentira čitav ciklus bajkovitih, idiličnih prizora kojima Plančić povezuje sjećanja na život hvarskoga puka s prizorima iz francuskog suvremenog života.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Juraj Plančić, U naslonjaču, 1930.

Juraj Plančić
U naslonjaču, 1930.
ulje, platno
61 x 50 cm
MG-1710

Rođen 1899. godine u Staromgradu na Hvaru, Juraj Plančić je umjetničko obrazovanje započeo 1918. u splitskoj Graditeljsko-zanatskoj i umjetničkoj školi kao kipar. Godine 1925. diplomira slikarstvo na Zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Vladimira Becića, a 1926. kao stipendist francuske vlade uz kolegu i prijatelja Krstu Hegedušića odlazi u Pariz na jednogodišnje usavršavanje.Prvim predstavljanjem pariškoj publici na Jesenskome salonu 1927. godine postiže uspjeh, kritičari i struka su mu skloni, a djelo odmah otkupljeno. Ohrabren sve češće izlaže u Parizu, na Salonu neovisnih (1928. i 1929.) te samostalno u Galerie de Seine1929. Uspjeh na umjetničkom planu nije ga pratio u privatnom životu, siromaštvo, bolest i čežnja za rodnim krajem obilježili su njegov, nažalost, kratki život koji je proveo u Parizu i Rosny sous Boisu. Preminuo je 1930. nakon cjeloživotne borbe s tuberkulozom.
Usprkos kratkom životnom vijeku Plančić je plodan i aktivan slikar, ostavivši preko 70 djela karakterističnog izraza. Stvara tematski bliske kompozicije gdje se isprepliću idealizirani život uz more, ribari, pariška moda, srdele i francuske novine te ezoteričan arkadijski svijet. Koloristički djela povezuju specifična zlatno-žuta izmaglica te dinamični nanosi boja. Plančićeva idealizirana i depersonalizirana žena gotovo naga sjedi u raskošnom naslonjaču. Evocira putenu rubenesknu ženu, letargičnog i zamišljenog izraza u fiktivnom prostoru skromne sobe s krevetom i zlatnog naslonjača.

Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Juraj Plančić, Cvijeće s mornarevom slikom, 1929.

Juraj Plančić
Cvijeće s mornarevom slikom, 1929.
ulje, platno; 55 x 46 cm
MG-1704

Juraj Plančić rođen je 1899. godine u Starome Gradu na Hvaru u ribarskoj obitelji. Umjetničko  obrazovanje započeo 1918. u Splitu kao kipar, a slikarstvo je diplomirao 1925. na zagrebačkoj Akademiji u klasi Vladimira Becića. Godine 1926. kao stipendist francuske vlade uz Krstu Hegedušića odlazi u Pariz, a već 1927. se uspjehom predstavlja na Jesenskome salonu. Kritičari i struka su mu skloni, a djelo odmah otkupljeno. Uslijedili su angažmani na Salonu neovisnih (1928. i 1929.) te samostalna izložba u  Galerie de Seine 1929. godine. Trajno je bolovao od tuberkuloze od koje je i umro u Parizu 1930.  Unatoč teškoj bolesti, Juraj Plančić je za sobom ostavio 70ak djela od kojih je većina naslikana od 1928. do 1930. Opus mu karakterizira melodičan crtež i tanki vibrantni namazi boje. Simplificirane kompozicije tematski nas najčešće vode u idealizirani svijet uz more. Plančić kao amalgam svog rodnog kraja, pariškog predgrađa i arkadijskih inscenacija stvara vedri svijet s dalmatinskih kartolina, zlatnim sjajem oblivene prizore ribara u povratku s ribolova, srdela u kašetama i vršama, ljetne fešte uz vino, gitare i žene, cvijeće i voće na stolu. Idiličan svijet njegovih platna ne daje nam niti za naslutiti siromaštvo, bolest i teškoće s kojima se suočava u stvarnome životu. Plančićevo se jedinstveno ispreplitanje hvarskih pučkih scena i pariške suvremenosti otkriva tek u detaljima poput mornara s modernom muškom frizurom, brkima ili breton-prugicama na „Cvijeću s mornarevom slikom“.

Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Juraj Plančić, Ribari, 1929.

Juraj Plančić
Ribari (Ribari iz Bretagne; Ribolov), 1929.
ulje, platno
60 x 73 cm
MG-1708

Slika Ribari iz 1929. reprezentira imaginarni svijet vedrine Juraja Plančića, njegov stilski jedinstven i konzistentan opus. Pastoralne, procesijske i ribarske scene gradi plošnom modelacijom i lazurnim nanosima boje karakteristične kromatike. Osebujan grafizam ostvaruje lakim, melodičnim crtežom i linijama ugrebenima u boju. U smjeru kolorističkog intimizma Plančićev je opus od antologijskog doprinosa razvoju hrvatskog slikarskog moderniteta.
Juraj Plančić, rođen u Starome Gradu na Hvaru, nakon Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu i utjecaja profesora Vladimira Becića i Joze Kljakovića, kao stipendist francuske vlade 1926. s kolegom Krstom Hegedušićem odlazi u Pariz. Unatoč teškom radu za golu egzistenciju Plančić obilazi pariške muzeje i slika inspiriran osobito Manetom i Derainom. Prvi put izlaže na Jesenskom salonu 1927. Iako zbog neimaštine s obitelji seli u Rosny sous Bois Plančić u tom malom mjestu slika idilične figurativne kompozicije zlatasta sjaja koje mu donose prvi uspjeh na Jesenskom salonu 1928. Dobre kritike i otkupi uslijedili su i nakon samostalne izložbe u Galerie de Seine 1929. i na izložbama Salona neovisnih u Grand Palaisu 1929. i 1930. U samo dvadesetak mjeseci do smrti od tuberkuloze u ljeto 1930. Plančić slika sedamdesetak fascinantnih arkadijskih prizora. Sublimirajući sva francuska slikarska iskustva od rokokoa, Watteaua i Fragonarda, pa do impresionista, fovista, ali i suvremenika poput Mauricea Utrilloa, Plančić stvara novu i sasvim osobnu estetiku europske širine.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content