Oznaka: Julije Knifer

Julije Knifer, Kompozicija III., 1960.

Julije Knifer
Kompozicija III, 1960.
ulje na platnu
66,5 x 97 cm
MG-2577

Meandar je antologijski motiv u opusu jednog od najvažnijih hrvatskih slikara XX. st. Julija Knifera (1924. – 2004.) Kniferovu redukcijsku apstrakciju karakterizira izbor jednog motiva i njegovo sustavno problematiziranje. Meandar, formalno čvrsto zadan granicom slike sa jednakovrijednim crnim i bijelim plohama isključiva je Kniferova tema od 1959. Naziv meandar uspostavio je I. Zidić, a Knifer ga je usvojio. Dosljednost ponavljanja ritma meandra i kontinuiteta prostor-vremena odredila je cijeli Kniferov opus. Izraženi apsurd, paradoks i ironija približili su Knifera Gorgoni čiji je suosnivač i član od osnivanja (1959.). Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi Novih tendencija. Diplomirao je na ALU-Zagreb 1956. (Đ. Tiljak), a poslijediplomski studij završio je kod A. Mejzdića. Prototipovi anti-slike kako meandar 60-ih naziva u Zapisima, stroge su ne-psihološke repeticije Autoportreta (1949. – 1952.). To su i Kniferovi crteži – ponavljana Stenjevca, (1952.) – u kojima se iza motiva uočava struktura meandra. Prethodnica su i minimalističke kompozicije iz 50-ih. Kompozicija III (1960.) još ne nosi naziv Meandar ali ga vizualnošću i slobodnom asocijativnošću podrazumijeva. Vidimo sublimaciju motiva kao krajnji apsolut plošnog bijelog i krajnji linijski apsolut crnog; poput pozitiva i negativa istovrijednog označavanja motiva. U sustavnom Kniferovom sistemu ujednačena, monotona ritma vidimo utjecaje: od filozofije egzistencije i apsurda, do Maljeviča i Cézannea (Z. Maković). Jedan od najdražih renesansnih umjetnika – što nije slučajno – bio mu je Piero della Francesca. Povećavajući dimenzije meandra oblikovao je i ambijentalna rješenja (Tübingen, 1975.) Od 70-ih živi i izlaže u Njemačkoj i Francuskoj, a dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“, (2002.) za životno djelo. Bio je i pasionirani ljubitelj nogometa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Julije Knifer, Kompozicjia VII, 1959.

Julije Knifer
Kompozicija VII, 1959.
ulje/platno
64,5 x 98 cm
MG-4079

Meandar je antologijski motiv opusa jednog od najvažnijih hrvatskih slikara XX. st. Julija Knifera. Čvrsto zadan granicom slike, jednakovrijednih crnih i bijelih ploha, od 1959. jedina je Kniferova tema. Redukcijsko apstrahiranje na jedan motiv, sustavno problematiziranje te dosljednost ponavljanja ritma meandra i kontinuiteta prostor-vremena odredilo je cijeli Kniferov opus. Naziv meandar uspostavio je I. Zidić, a Knifer ga je usvojio. Izraženi apsurd, paradoks i ironija približili su Knifera Gorgoni, čiji je suosnivač i član od osnivanja. Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi Novih tendencija. Diplomirao je na ALU-u u Zagrebu 1956. (Đ. Tiljak), a poslijediplomski studij završio je kod A. Mejzdića. Prototipovi anti-slike, kako meandar 60-ih naziva u Zapisima, strogi su i repetitivni ne-psihološki Autoportreti (1949. – 1952.), crteži Stenjevca (1952.), u kojima se iza motiva te minimalističke kompozicije iz 50-ih uočava struktura meandra. Kompozicija VII (1959.) prikazuje takvu vertikalnu, a minimalističku, trovrsnu uređenost uspravnih pravokutnika na sivo, crno i bijelo. U Kniferovu sustavu ujednačena, monotona ritma vidimo utjecaje od filozofije egzistencije i apsurda do Maljeviča i Cézannea (Z. Maković). Jedan od najdražih umjetnika – što nije slučajno – bio mu je Piero della Francesca. Povećavanjem dimenzija meandra oblikovao je i ambijentalna rješenja (Tübingen, 1975.) Od 70-ih živi i izlaže u Njemačkoj i Francuskoj, a 2002. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Bio je i pasionirani ljubitelj nogometa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Julije Knifer, K-11-67, oko 1970.

Julije Knifer
K-11-67, oko 1970.
ulje/platno
67 x 98 cm
MG-2755

Meandar je antologijski motiv opusa jednog od najvažnijih hrvatskih slikara XX. st. Julija Knifera. Čvrsto zadan granicom slike, jednakovrijednih crnih i bijelih ploha, od 1959. jedina je Kniferova tema. Redukcijsko apstrahiranje na jedan motiv, sustavno problematiziranje te dosljednost ponavljanja ritma meandra i kontinuiteta prostor-vremena odredilo je cijeli Kniferov opus. Naziv meandar uspostavio je I. Zidić, a Knifer ga je usvojio. Izraženi apsurd, paradoks i ironija približili su Knifera Gorgoni, čiji je suosnivač i član od osnivanja. Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi Novih tendencija. Diplomirao je na ALU-u u Zagrebu 1956. (Đ. Tiljak), a poslijediplomski studij završio je kod A. Mejzdića. Prototipovi anti-slike, kako meandar 60-ih naziva u Zapisima, strogi su i repetitivni ne-psihološki Autoportreti (1949. – 1952.), crteži Stenjevca (1952.) u kojima se iza motiva uočava struktura meandra te minimalističke kompozicije iz 50-ih. Slika K-11-67 (oko 1970.) meandar je; krajnji plošno-linijski apsolut crnog i krajnji linijsko-plošni apsolut sivog. U Kniferovu sustavu ujednačena, monotona ritma vidimo utjecaje od filozofije egzistencije i apsurda do Maljeviča i Cézannea (Z. Maković). Jedan od najdražih umjetnika – što nije slučajno – bio mu je Piero della Francesca. Povećavanjem dimenzija meandra oblikovao je i ambijentalna rješenja (Tübingen, 1975.) Od 70-ih živi i izlaže u Njemačkoj i Francuskoj, a 2002. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Bio je i pasionirani ljubitelj nogometa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb