Josip Račić, Gospođica u crnom, 1907.

Josip Račić
Gospođica u crnom, 1907.
ulje/platno
96,3 x 78,7 cm
MG-746

Nakon školovanja u Zagrebu, Josip Račić (1885.–1908.) 1904. godine odlazi u Beč, a potom u München u školu Antona Ažbea. Boravio je također u Berlinu tijekom 1905. godine. Iste godine upisao je crtačku školu Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu kod Johanna i Ludwiga Hertericha te Huga von Habermanna. U Münchenu se družio s Vladimirom Becićem, Miroslavom Kraljevićem i Oskarom Hermanom, koji su u okviru Akademije postali poznati kao Die Kroatische Schule. Posljednju godinu svoga života, 1908. boravi u Parizu, gdje je naslikao niz vrijednih radova u tehnikama ulja i akvarela s prikazima pariških veduta i scena iz gradskog života sa suptilnim naznakama modernizma.
Na vertikalnom formatu, tamnom gamom boja prikazan je sjedeći lik žene u tri-četvrt profilu odjevene u crno, sa crnim šalom i bijelim ovratnikom. Glava joj je lagano nagnuta unazad prema lijevoj polovici slike, desna ruka savijena u laktu i oslonjena o bok, a lijeva ležerno položena u krilo, držeći smotani sivi ubrus. Riječ je o vještom i uvjerljivom tonskom slikarstvu, kakvo se podučavalo na Akademiji u Münchenu, naglašeno meke modulacije, tipične za Račića. Iako tradicionalno u izvedbi i koncepciji, svojom visokom kvalitetom i pogođenom psihologijom lika zauzima istaknuto mjesto unutar Račićeva opusa i hrvatskog slikarstva.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Josip Račić, Pont des Arts, 1908.

Josip Račić
Pont des Arts, 1908.
ulje / ljepenka
29,1 x 46,5 cm
MG-762

Josipu Račiću (1885.–1908.) u pučkoj je školi nastavnik crtanja bio Oton Iveković. Litografski zanat izučio je u litografskoj radionici V. Rožakowskog u Zagrebu od 1899. do 1903. godine, a tijekom 1903. godine polazio je tečaj slikanja i risanja kod Bele Čikoša Sesije i Mencija Clementa Crnčića. U proljeće 1904. godine odlazi u Beč, a potom u München u školu Antona Ažbea. Bavi se satiričnom i reproduktivnom grafikom. U Berlinu 1905. godine radi u litografskom zavodu za reprodukcije Richard Bong. U jesen iste godine upisuje crtačku školu Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu kod Johanna i Ludwiga Hertericha te Huga von Habermanna. Molba za stipendiju hrvatske vlade mu je odbijena. U Münchenu se druži s Vladimirom Becićem, Miroslavom Kealjevićem i Oskarom Hermanom te u okviru Akademije postaju poznati kao Die Kroatische Schule. Godine 1906. crta karikature za humoristički list Koprive. Posljednju godinu svoga života, 1908. boravi u Parizu, gdje nastaje niz uspješnih radova.
Slika Pont des Arts (1908.) jedna je od najpoznatijih veduta u hrvatskom slikarstvu i jedna od posljednjih Račićevih slika. Iste godine izveo je i niz akvarela s motivima pariških veduta uz Seinu, Luksemburški park, Place d'Etoile, kao i prikaza bulevara i kavana. Ova djela ujedno predstavljaju i vrhunac Račićeve “modernosti“, koja se očituje u jednostavnim reduciranim kompozicijama, korištenju stiliziranih oblika te velikih ploha boje s naglašenim potezom kista. Znakovita je na njima lirska nota lišena sentimentalnosti, koja prikaz bučne vreve Pariza stišava do intimističke ambijentalnosti. Osobito je na slici Pont des Arts dinamika prostora kompozicije postignuta sumarnošću likovnih sredstava u sivkasto-beige tonovima, s moćnim dijagonalnim prodorom keja uz obalu rijeke, koji se suprotstavlja snažnoj horizontali mosta i obrisa grada u gornjoj polovici slike.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Josip Račić, U kavani 1908.

Josip Račić
U kavani 1908.
akvarel/papir
28,5 x 22 cm
MG-2005

Josip Račić (1885. – 1908.) jedan je od utemeljitelja hrvatske moderne koji je slikarstvom ostvario jasne pikturalne vrijednosti. Završava litografski zanat 1903., a 1904. odlazi u Beč, potom u München gdje upisuje Akademiju kod H. v. Habermanna. Na izgradnju Račićeve osobnosti djeluje i školovanje u privatnom ateljeu A. Ažbea, koji naglašava načelo kugle i kristalizaciju boje. Na osnovici toga Račić stvara likovnu sintezu koja se odlikuje čvrstom arhitektonikom i naglašenom voluminoznošću. Upoznat s najvažnijim strujama moderne umjetnosti Račić rano oblikuje slikarsku poetiku izgrađenu na uvažavanju umjetnosti Velazqueza, Rembrandta i Maneta, ali i utjecajem umjetnosti W. Leibla. Godine 1905. upoznaje Becića. Zajedno s Hermanom i poslije Kraljevićem, oni u okviru Akademije čine takozvanu Die Kroatische Schule. Godine 1906. boravi u Zagrebu i crta karikature za humoristički list Koprive. Od 1908. odlazi u Pariz, kopira u Louvreu, slika parkove, obale, kavane, radi portrete i autoportrete. Tajanstvena mladalačka smrt, žalopojke o neimaštini kroz opservacije nekih interpretatora: (…) njegova platna govore govorom (…) groba (M. Krleža) potire studijom Račić ili dječaštvo genija I. Zidić. Uvažavao je važnost vizualnoga osjeta što je izraženo u njegovim portretima i autoportretima, studijama koje su psihološki duboke i sjevernjački ozbiljne. Naglašeno uvažavanje vizualnih fenomena otkrilo mu je važnost optičke koncepcije impresionista i postimpresionista. Jedinstvena rasvjeta u Pont des Arts (1908.) navodila je na spekulacije o impresionizmu, ali paleta na temelju srebreno-sivog i sintetski elementi kompozicije onostrani su impresionizmu. Posebnu važnost čine pariški impresijski akvareli. Jedan od takvih filmičnih kadrova jest akvarel U kavani (1908.). Komponiran slikom u slici, odaje ispražnjenost i muklost nutarnjeg prostora kavane u kontrapunktu prema svjetlijem uprizorenju figure mladića sa šeširom i natpisima pića na susljednome baru. Majka i dijete (1908.) i Autoportret (1908.) Račićeve su ikone. To su tonski sažimane realne studije. Račićevo slikarstvo valorizirano je tek 1920. kad je Lj. Babić, uz prvi postav NMMU u MUO, priredio i njegovu prvu samostalnu izložbu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Josip Račić, Kavana na bulevaru, 1908.

Josip Račić
Kavana na bulevaru, 1908.
akvarel/papir
209 x270 mm
MG-763

Uz Miroslava Kraljevića, Oskara Hermana i Vladimira Becića, Josip Račić jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva. Rođen je u Zagrebu 1885. u kojem je učio litografski zanat. Odlazi u München 1904. gdje pohađa slikarsku školu Antona Ažbea, da bi u istom gradu 1905. na Akademiji za likovnu umjetnost počeo studij slikarstva. Posebnu dionicu u njegovom slikarstvu čine akvareli nastali u Parizu. Opijen zovom Pariza, Račić je u njega stigao ne završivši akademiju u Münchenu. Posjećuje Louvre, kopira stare majstore, upija impresionizam i postimpresionizam te se prepušta dinamici gradskog života. Uz portrete, sve se češće javljaju tipični pariški motivi: mostovi, parkovi, kavane, bulevari itd. „Kavana na bulevaru“ možda je najpoznatiji Račićev akvarel.

Ovaj noćni prizor plijeni pažnju, prije svega, kontrastom između svjetla koje dopire iz unutrašnjosti kavane i polumraka koji dominira pločnikom po kojem šeću prolaznici. Lica prolaznika, vrsta odjeće ili njezini detalji, nisu specificirani; sve je podređeno kontrastu svjetla i polumraka kao i osobitom ritmu kojeg Račić postiže nizom osvijetljenih prozora na fasadi zgrade, s jedne strane, i špalirom prolaznika na nogostupu, s druge strane. Ono što „Kavanu na bulevaru“, međutim, čini izuzetnom je slikarev pogled kojim konstruira prizor. Sama kavana, kao i prolaznici, smješteni su u drugom planu, dok prvi plan zauzima polumrak pločnika. Upravo u tom polumraku, u tom praznom prostoru, možemo zamisliti slikara kako promatra scenu kojoj je tako blizu – doslovno preko puta! – a od koje je opet tako jasno odvojen. Štoviše, u tom prostoru možemo zamisliti i sami sebe dok svakodnevno, napola prisutni, napola distancirani, promatramo svijet koji nas okružuje.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Josip Račić

 

 

 

 

Opus Josipa Račića (Horvati kod Zagreba, 1885. – Pariz, 1908.), jedna je od kapitalnih dionica modernoga hrvatskog slikarstva. Moderna galerija ovom izložbom napokon ga je prikazala u do sada najpotpunijem opsegu s više od 100 djela; ulja, akvarela i crteža. Retrospektivom se zatvario krug širenja svijesti domaće, ali i europske javnosti o značaju Račića kao promicatelja ideje o “čistom slikarstvu” i, kako je sâm govorio, o “pravoj umjetnosti”. Uz djela iz fundusa, koja su postala njezin zaštitni znak, primjerice Majka i dijete, Pred ogledalom, Pont des Arts, Portret sestre Pepice, Galerija jr posudbom iz drugih zbirka hrvatskih i stranih muzeja, kao i od privatnih vlasnika, prikazala monografsku izložbu koja je pružala do sada najširi i najdublji uvid u relativno malobrojan opus umjetnika čiji je život okončan u 24. godini. Tako je mit o nesretnoj sudbini genijalnog umjetnika konačno ustupio mjesto ozbiljnom razmatranju njegova minhenskog i pariškog stvaralaštva – od rečenih antologijskih ostvarenja do posve nepoznatih slika i crteža. Posebnim dijelom izložbe, kojeg su sačinjavale arhivska građa i djela oko kojih su se zadnjih šezdesetak godina vodile rasprave za i protiv atribucije Račiću, omogućena je bila vjerodostojna stručna rasprava i u konačnici restitucija opusa umjetnika čije su plodne godine trajale tek jedno nepuno desetljeće. Retrospektiva je, zahvaljujući posudbama iz Muzeja Mimara, blia popraćena i dodatnim odjelom koji kontekstualizira Račića u europskoj povijesti slikarstva i ukazala je na njegove uzore – Velázqueza, Rubensa, Van Dycka, Maneta i Leibla. S ovako široko postavljenim izložbenim projektom te s iscrpnim katalogom i mnoštvom popratnih događaja, predavanjima, okruglim stolom, stručnim vodstvima, radionicama za djecu i produkcijom audio vodiča u sustavu MobileGuide-a te CD-ROM-a postava izložbe i drugih suvenira, Moderna galerija stvorila je nove, dinamične putove predstavljanja, vrednovanja i promicanja hrvatske slikarske moderne.

 

Josip Račić, Pred ogledalom, 1908., ulje/ljepenka, MG-2391

Skip to content