Oznaka: Jagoda Buić

Jagoda Buić, Od sunca, 1963.

Jagoda Buić
Od sunca, 1963.
horizontalno tkanje, vuna
285 x 104 cm
MG-2614

Tapiserija pod nazivom Od sunca iz 1963., geometrijskim kružnim formama smještenim jednim ispod drugih, skladno prati već samim dimenzijama predodređenu vertikalno postavljenu kompoziciju. Izborom više nijansi tople crvene boje postiže smirenost u oku promatrača, dok bogate teksture odaju spretnost njezine ruke.
Jagoda Buić (1930. – 2022.) rođena u Splitu. Značajna je hrvatska umjetnica najpoznatija po monumentalnim tapiserijama. O njezinoj ambicioznosti svakako ukazuje činjenica da se školovala na Akademiji primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, Studiju kostimografije i scenografije u Veneciji, te na Studiju filmske scenografije u Rimu. Povratkom sa studija radi kostime i scenografije za zagrebačka, splitska i osječka kazališta, te filmove od kojih su najpoznatiji Cesta duga godinu dana iz 1958. i Carevo novo ruho iz 1961. Ipak, od 1962. posvećuje se tapiseriji koja postaje glavni medij njezina umjetničkog izraza. Izlagala je i na brojnim izložbama tapiserija od Amsterdama, Madrida i New Yorka, dok se neki od njezinih radova nalaze u prestižnim zbirkama poput MoMA-e. Velik dio njezinog opusa izložen je na retrospektivnoj izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt 2010., te 2019. na izložbi u Studiju NMMU „Josip Račić“.

Tekst: Lorena Šimić, kustosica pripravnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Jagoda Buić, Crni dinamični krug, 1966. – 1978.

Jagoda Buić
Crni dinamični krug, 1966. – 1978.
vuna / tapiserija
225 x 260 cm
MG-4066

Jagoda Buić (1930. – 2022.) međunarodno je vrednovana i glasovita hrvatska likovna umjetnica najpoznatija po umijeću stvaranja tapiserija i tekstilnih skulptura. Uz to je kostimografkinja, scenografkinja, kiparica i slikarica, a bavila se i kazališnom režijom. Specifično je u autoričinim tapiserijama to što likovno rješava vizualni sklop. Njezine tapiserije i tekstilne skulpture poimamo u proširenom značenju imaga (slika, lik, oblik) kao slike i skulpture po sebi, svojstvenih materijskih odlika. Godine 1949. upisala Akademiju za primijenjenu umjetnost u Zagrebu (E. Tomašević. K. A. Radovani). Studij kostimografije i scenografije nastavlja u Rimu i Veneciji, a diplomirala je u Beču 1954. na odsjeku za unutarnju arhitekturu i Odsjeku za tekstil na Akademie für angewandte Kunst. Izradila je više od 150 kostima i scenografija, a radila je i kostime za film (Carevo novo ruho, 1961.). Od 1962. bavi se gotovo isključivo tapiserijom. Nadahnuta je i pučkim predivom Dalmatinske zagore. Istražujući dalje formu i gradivo materijala stvara vertikalne tapiserije (Vertikala I, 1968.) izložene na XXXIV Venecijanskom bijenalu 1968. Od 70-ih ostvaruje trodimenzionalne tapiserije kao forme u pokretu na vjetru i vodi (Crno listanje, 1978.) Svoju izvedbu teoretizira pozivanjem na mit od Arijadni miješajući vunene niti s praznim prostorima dajući im time strukturnu vrijednost. Crni dinamični krug 1966. – 1978. kao da je izašao iz laboratorija Novih tendencija (1961. – 1973.) Vidimo poput slike u slici, minimalistički vizualni sklop crnog na crnome, strukturama prožetog reljefnog kruga na pravokutnoj površini. To je čista geometrijska činjeničnost tapiserije-slike provedena kroz dva temeljna čovjekova oblika: kruga i četvorine. Godine 1991. rad joj je bio predstavljen u Muzeju suvremene tapiserije Jean-Lurçat u Angersu, a 2011. Muzej primijenjene umjetnosti u Zagrebu posvetio joj je veliku retrospektivu, kao i Muzej Revoltella u Trstu 2014. U poznim godinama radi s papirom, komadićima vune i kartonom (Moderator 2006.), a 2021. radovi su joj predstavljenu u Centru Georges Pompidou u Parizu. Dobitnica je mnogobrojnih internacionalnih i tuzemnih nagrada (Vladimir Nazor, 2014.) i priznanja, a djela joj se nalaze u mnogim recentnim zbirkama i muzejima.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Jagoda Buić, Popodne u Rabatu

 

 

 

Svestrana umjetnica koja je svjetsku slavu stekla skulpturalnim tapiserijama, 23. veljače 2019., u Studiju Moderne galerije “Josip Račić” kroz dvadesetak fotografskih zapisa koje je 2009. snimila u Rabatu i Asilahu predstavila je javnosti svoje “plavo-bijele” impresije vezane uz Maroko. Zahvaljujući bivšem veleposlaniku Republike Hrvatske u Maroku, Nj. E. g. Darku Bekiću, izložba je u rujnu iste godine bila prezentirana tamošnjoj publici. Zagrebačka izložba mogla se razgledati do 10. ožujka 2019., a prati je katalog s predgovorom akademika Tonka Maroevića.

Rođena Splićanka i prisno srođena Dubrovkinja Jagoda Buić od djetinjstva i mladosti najdublje suživljena s ambijentom i svjetlošću Mediterana. Kreativno se ostvarila i svoja djela je izlagala na raznim stranama svijeta, te je u mnogim zemljama također dugo radno boravila, ali se uvijek posebno rado navraćala podneblju i ozračju svojih ishodišta. Bavila se mnogim medijima, dokazala izvornim objektima i složenim prostornim ansamblima, ali se fotografiji uglavnom nije posvećivala, osim povremeno iz praktičnih potreba svjedočenja i dokumentacije. Međutim u susretu s prizorima i vizualnim poticajima marokanskoga grada Rabata jednostavno nije mogla odoljeti izazovu. Prepoznala je ulice i zakutke, zidove i kuće s kakvima se, istina, nije prethodno susretala, ali su je podsjećali na nešto što joj je oduvijek pripadalo, samo u novim varijantama i drugačijim intenzitetima. Tonko Maroević, iz predgovora kataloga izložbe.

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
Foto: Jagoda Buić, Bleu Et Blanc - fotografija iz ciklusa Popodne u Rabatu

Skip to content