Moderna galerija predstavila je niz slika Ive Šebalja, čak 5 monumentalnih diptiha i triptiha koje je ovaj umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne prirode ostvario u razdoblju od 1994. do 2001. Izložba je prezentirala ukupno 52 djela iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja umjetnika koji je samosvojnim apstraktnim izrazom sazdanim prema vlastitim misaonim, moralnim, estetskim i metijerskim načelima potvrdio povijesnu ulogu u hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća. U autorskoj koncepciji arhitekta Nenada Fabijanića i slikarovog monografa Zdenka Rusa te Biserke Rauter Plančić, ravnateljice Moderne galerije prikazane su uljane slike, studije i sliko-crteži nastali devedesetih godina prošloga stoljeća, kao i javnosti dosad posve nepoznat umjetnikov diptih „Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu“, ostvarenje kojim je autor reagirao na strahovita ratna stradanja ljudi i krajeva razornim djelovanjem barbara na kninskom području. Uz Šebaljeva djela bio je izložen i pougljenjeni drveni kip Presvetog Srca Isusovog nastao na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, a koji je 1993. stradao u paležu samostanske crkve sv. Ante u Kninu, te kao posebni dodaci obojana staklena skulptura Raoula Goldonija, Jezgra 7 iz 1967. i brončani Portret Šebalja iz 1966., kipara Ivana Sabolića iz fundusa zagrebačke Moderne galerije. Izložbu prati bogato ilustriran katalog s tekstovima autorskog tima.
Izložba je popraćena mnogobrojnim pozitivnim kritikama publike, struke i medija, a osvrt je na svom portalu objavila i i talijanska Thema , magazin specijaliziran za arhitekturu, umjetnost i kulturnu baštinu.
Citati iz tekstova u katalogu izložbe:
Šebalj i ja, čvrsto utemeljen odnos koji traje. Bio sam svjedokom njegove mudre suzdržanosti, stabilna morala, jasnoće u stavu, čvrstine u krhkosti. Od našega prvog susreta postao je personom koju je valjalo slijediti.
Nenad Fabijanić, Zagreb, 1. kolovoza 2018.
… Samoprijegoran u radu kao rijetko tko u našemu slikarstvu, Ivo Šebalj, umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne, a dostojanstvene prirode, od 1995. do prije samoga kraja produbljivao je rekvijemski ton svoga u cijelosti moćnoga štafelajnog slikarstva. Rezultat tog atelijerskoga rada i svojstvene mu mislilačke prirode sugestivni je slikarski memento kojemu po energijskome naboju što iskrsava s uprizorenih nasrtaja tamne strane stvarnosti, po imaginativnosti i osobito po supstancijalnome kromatskom slikarskom izrazu ne vidim premca u slikarstvu njegovih suvremenika.
Biserka Rauter Plančić
…Dugo smo pokušavali i još uvijek pokušavamo dokučiti što je to u Šebaljevu slikarstvu, koje je naišlo na tako jednoglasno i zdušno prihvaćanje i priznanje. Ostajemo i dalje pri ocjeni koju smo sročili u jednome svome tekstu iz 2003. godine, a glasi: Uvijek sam imao osjećaj da njegovo slikarstvo na neki način proklizava kroz vrijeme, izmiče uobičajenim mjerilima o inovaciji i zastarijevanju. Tajna je možda u tome što njegova slikarska poetika nikada nije bila vezana uz neki opći pravac ili pokret, pa nije ni dijelila sudbinu sveprisutne dominacije i neumitnog utrnuća. Njezin je položaj bio „između“, bila je u „međuvremenu“, doticala je sva slikarska vremena i ni jednu posebno.
Zdenko Rus
Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb