Ivo Šebalj, Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu, 1997.

Ivo Šebalj
Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu, 1997.
ulje na platnu
153 x 210 cm
MG-8394

Ivo Šebalj (1912. – 2002.) samozatajni je klasik hermetičke, meditativne lirske apstrakcije koja je uvijek u korelacijama s figuralnim motivom. Šebaljevo slikarstvo egzistencijalnog intimizma slikarstvo je međuprostora između konkretnog i apstraktnog, kromatskog i akromatskog, crteža i slike, a i u svojim najapstraktnijim slikama Šebalj je slikar motiva, iako teško raspoznatljiva (Z. Rus.). U relativno malo tema (pušač, slikar i model, (auto)portret, ženski akt, soba, doživljaj rata, sakralni motivi) autorovo slikarstvo nosi težinu i osjećaj omalenosti slikara pred slikom. Studirao je s prekidima na ALU-u u Zagrebu od 1934. do 1942. kod Lj. Babića i O. Mujadžića te diplomirao kod M. Tartaglije. Radio je kao službenik, a tek od 1954. radi u struci – kao profesor na Školi primijenjene umjetnosti te na ALU-u u Zagrebu od 1961. do 1978. Postoji nekoliko faza Šebaljeva slikarstva: nakon doba anonimnosti, počinje izlagati tek 1970. sa 58 godina. Potom slijedi doba otkrića 70-ih, slave 80-ih, te potpune slave 90-ih. Zadnja faza je posthumno vrednovanje. Opus u cjelini izvan je tuzemnih okvira. To je nepropusna i osobna valorizacija te prevrednovanje modernističkog slikarstva (P. Picasso, F. Bacon, J. Dubuffet). Pritom izjavljuje: Picasso sužava svijet na motiv, a ja motiv pokušavam proširiti (prema I. Zidić). Šebalj je umjetnik individualnoga crteža i kolorističke potke od tamnih i gustih gama sve do posve čistih boja. Slika Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu iz 1997. slikarevo je vječno sjećanje posredstvom fotografija D. Fabijanića na barbarstvo u Kninu od početaka domovinskog rata kada je uništeno i devastirano sve – pa i opljačkana i oskvrnuta samostanska crkva sv. Ante – što se moglo uništiti. Vizualizacija je (monumentalni diptih) spomen na barbarizam rata naslikan u tipično Šebaljevoj maniri koja pritvrđuje bolni doživljaj ratne surovosti agresora, kao i ekspresivno izražen humanizam prema svekolikom stradanju i ljudi, grada i baštine. To je teško prohodan motiv – memento. Slika postaje izbodena meta, odraz simbolske destrukcije ostvaren akromatskim i obojenim toplim i hladnim žuto-zelenim sinkopiranim kontrastima koji, uz to, bjelinom i crninom na gustom apstrahiranom fondu iskazuju osobnu – rječica moj iz naslova slike – težinu, očajanje, užas ali i nezaboravljanje.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivo Šebalj, Moj doživljaj okupacije Zagreba, 1974. – 1978.

Ivo Šebalj
Moj doživljaj okupacije Zagreba, 1974. - 1978.
ulje na platnu
138 x 196 cm
MG-4281

Ivo Šebalj (1912. – 2002.) samozatajni je klasik hermetičke, meditativne lirske apstrakcije koja je uvijek u korelacijama s figuralnim motivom. Šebaljevo slikarstvo egzistencijalnog intimizma slikarstvo je međuprostora između konkretnog i apstraktnog, kromatskog i akromatskog, crteža i slike, a i u svojim najapstraktnijim slikama Šebalj je slikar motiva, iako teško raspoznatljiva (Z. Rus.). U relativno malo tema (pušač, slikar i model, (auto)portret, ženski akt, soba, doživljaj rata, sakralni motivi) autorovo slikarstvo nosi težinu i osjećaj omalenosti slikara pred slikom. Studirao je s prekidima na ALU-u u Zagrebu od 1934. do 1942. kod Lj. Babića i O. Mujadžića te diplomirao kod M. Tartaglije. Radio je kao službenik, a tek od 1954. radi u struci – kao profesor na Školi primijenjene umjetnosti te na ALU-u u Zagrebu od 1961. do 1978. Postoji nekoliko faza Šebaljeva slikarstva: nakon doba anonimnosti, počinje izlagati tek 1970. sa 58 godina. Potom slijedi doba otkrića 70-ih, slave 80-ih, te potpune slave 90-ih. Zadnja faza je posthumno vrednovanje. Opus u cjelini izvan je tuzemnih okvira. To je nepropusna i osobna valorizacija te prevrednovanje modernističkog slikarstva (P. Picasso, F. Bacon, J. Dubuffet). Pritom izjavljuje: Picasso sužava svijet na motiv, a ja motiv pokušavam proširiti (prema I. Zidić). Šebalj je umjetnik individualnoga crteža i kolorističke potke od tamnih i gustih gama sve do posve čistih boja. Slika Moj doživljaj okupacije Zagreba (1974. – 1978.) potvrđuje ekspresivno-egzistencijalnu, intimnu subjektivnost prema temi okupacije grada, odjeke Picassa u crtačko-slikarskim naznakama te akromatsku i kromatsku paletu proširenu bijelim prožetostima te ostvarenu u međuzavisnostima između konkretnih i apstraktnih dijelova šifriranoga vizualnog sklopa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivo Šebalj, Moj doživljaj rata, 1956. – 1960.

Ivo Šebalj
Moj doživljaj rata, 1956. – 1960.
ulje/platno
110 x 130 cm
MG-4903

Ivo Šebalj (1912. – 2002.) samozatajni je klasik hermetičke, meditativne lirske apstrakcije koja je uvijek u korelacijama s figuralnim motivom. Šebaljevo slikarstvo egzistencijalnog intimizma slikarstvo je međuprostora između konkretnog i apstraktnog, kromatskog i akromatskog, crteža i slike, a i u svojim najapstraktnijim slikama Šebalj je slikar motiva, iako teško raspoznatljiva (Z. Rus.). U relativno malo tema (pušač, slikar i model, (auto)portret, ženski akt, soba, doživljaj rata, sakralni motivi) autorovo slikarstvo nosi težinu i osjećaj omalenosti slikara pred slikom. Studirao je s prekidima na ALU-u u Zagrebu od 1934. do 1942. kod Lj. Babića i O. Mujadžića te diplomirao kod M. Tartaglije. Radio je kao službenik, a tek od 1954. radi u struci – kao profesor na Školi primijenjene umjetnosti te na ALU-u u Zagrebu od 1961. do 1978. Postoji nekoliko faza Šebaljeva slikarstva: nakon doba anonimnosti, počinje izlagati tek 1970. sa 58 godina. Potom slijedi doba otkrića 70-ih, slave 80-ih, te potpune slave 90-ih. Zadnja faza je posthumno vrednovanje. Opus u cjelini izvan je tuzemnih okvira. To je nepropusna i osobna valorizacija te prevrednovanje modernističkog slikarstva (P. Picasso, F. Bacon, J. Dubuffet). Pritom izjavljuje: Picasso sužava svijet na motiv, a ja motiv pokušavam proširiti (prema I. Zidić). Šebalj je umjetnik individualnoga crteža i kolorističke potke od tamnih i gustih gama sve do posve čistih boja. Slika Moj doživljaj rata (1956. – 1960.) tjeskobna je egzistencijalno-ekspresivna evokacija drugoga svjetskoga rata. Uz brojna priznanja i izložbe dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ 1978. za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivo Šebalj, Moj doživljaj rata, 1956. – 1960.

Ivo Šebalj
Moj doživljaj rata, 1956. – 1960.
ulje/platno
110 x 130 cm
MG-4093

Ivo Šebalj (1912. – 2002.) samozatajni je klasik hermetičke, meditativne lirske apstrakcije koja je uvijek u korelacijama s figuralnim motivom. Šebaljevo slikarstvo egzistencijalnog intimizma slikarstvo je međuprostora između konkretnog i apstraktnog, kromatskog i akromatskog, crteža i slike, a i u svojim najapstraktnijim slikama Šebalj je slikar motiva, iako teško raspoznatljiva (Z. Rus.). U relativno malo tema (pušač, slikar i model, (auto)portret, ženski akt, soba, doživljaj rata, sakralni motivi) autorovo slikarstvo nosi težinu i osjećaj omalenosti slikara pred slikom. Studirao je s prekidima na ALU-u u Zagrebu od 1934. do 1942. kod Lj. Babića i O. Mujadžića te diplomirao kod M. Tartaglije. Radio je kao službenik, a tek od 1954. radi u struci – kao profesor na Školi primijenjene umjetnosti te na ALU-u u Zagrebu od 1961. do 1978. Postoji nekoliko faza Šebaljeva slikarstva: nakon doba anonimnosti, počinje izlagati tek 1970. sa 58 godina. Potom slijedi doba otkrića 70-ih, slave 80-ih, te potpune slave 90-ih. Zadnja faza je posthumno vrednovanje. Opus u cjelini izvan je tuzemnih okvira. To je nepropusna i osobna valorizacija te prevrednovanje modernističkog slikarstva (P. Picasso, F. Bacon, J. Dubuffet). Pritom izjavljuje: Picasso sužava svijet na motiv, a ja motiv pokušavam proširiti (prema I. Zidić). Šebalj je umjetnik individualnoga crteža i kolorističke potke od tamnih i gustih gama sve do posve čistih boja. Slika Moj doživljaj rata (1956. – 1960.) tjeskobna je egzistencijalno-ekspresivna evokacija drugoga svjetskoga rata. Uz brojna priznanja i izložbe dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ 1978. za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivo Šebalj, Slikarski memento (1994. – 2001.)

Moderna galerija 18. travnja premijerno je predstavila niz slika Ive Šebalja, čak 5 monumentalnih diptiha i triptiha koje je ovaj umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne prirode ostvario u razdoblju od 1994. do 2001.
Izložba je prezentirala ukupno 52 djela iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja umjetnika koji je samosvojnim apstraktnim izrazom sazdanim prema vlastitim misaonim, moralnim, estetskim i metijerskim načelima potvrdio povijesnu ulogu u hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća. U autorskoj koncepciji arhitekta Nenada Fabijanića i slikarovog monografa Zdenka Rusa te Biserke Rauter Plančić, ravnateljice Moderne galerije prikazane su uljane slike, studije i sliko-crteži nastali devedesetih godina prošloga stoljeća, kao i javnosti dosad posve nepoznat umjetnikov diptih „Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu“, ostvarenje kojim je autor reagirao na strahovita ratna stradanja ljudi i krajeva razornim djelovanjem barbara na kninskom području.
Uz Šebaljeva djela izložen je i pougljenjeni drveni kip Presvetog Srca Isusovog nastao na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, a koji je 1993. stradao u paležu samostanske crkve sv. Ante u Kninu, te kao posebni dodaci obojana staklena skulptura Raoula Goldonija, Jezgra 7 iz 1967. i brončani Portret Šebalja iz 1966., kipara Ivana Sabolića iz fundusa zagrebačke Moderne galerije.
Vizualni identitet i grafički dizajn izložbe koju prati bogato ilustriran katalog s tekstovima autorskog tima potpisuju Rašić + Vrabec,

Šebalj i ja, čvrsto utemeljen odnos koji traje. Bio sam svjedokom njegove mudre suzdržanosti, stabilna morala, jasnoće u stavu, čvrstine u krhkosti. Od našega prvog susreta postao je personom koju je valjalo slijediti.
Nenad Fabijanić iz teksta u katalogu izložbe
Zagreb, 1. kolovoza 2018.

… Samoprijegoran u radu kao rijetko tko u našemu slikarstvu, Ivo Šebalj, umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne, a dostojanstvene prirode, od 1995. do prije samoga kraja produbljivao je rekvijemski ton svoga u cijelosti moćnoga štafelajnog slikarstva. Rezultat tog atelijerskoga rada i svojstvene mu mislilačke prirode sugestivni je slikarski memento kojemu po energijskome naboju što iskrsava s uprizorenih nasrtaja tamne strane stvarnosti, po imaginativnosti i osobito po supstancijalnome kromatskom slikarskom izrazu ne vidim premca u slikarstvu njegovih suvremenika.
Biserka Rauter Plančić, iz teksta u katalogu izložbe

…Dugo smo pokušavali i još uvijek pokušavamo dokučiti što je to u Šebaljevu slikarstvu, koje je naišlo na tako jednoglasno i zdušno prihvaćanje i priznanje. Ostajemo i dalje pri ocjeni koju smo sročili u jednome svome tekstu iz 2003. godine, a glasi: Uvijek sam imao osjećaj da njegovo slikarstvo na neki način proklizava kroz vrijeme, izmiče uobičajenim mjerilima o inovaciji i zastarijevanju. Tajna je možda u tome što njegova slikarska poetika nikada nije bila vezana uz neki opći pravac ili pokret, pa nije ni dijelila sudbinu sveprisutne dominacije i neumitnog utrnuća. Njezin je položaj bio „između“, bila je u „međuvremenu“, doticala je sva slikarska vremena i ni jednu posebno.
Zdenko Rus iz teksta u katalogu izložbe

Zbog iznimnog interesa javnosti, izložba je bila produljena do 2. lipnja 2019.

Ivo Šebalj, iz ciklusa Slikarski memento
Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb

Skip to content