Ivo Lozica
Ženski akt, 1938.
bronca
51,3 x 31 x 62 cm
MG-1392
U Korčuli je polazio kamenoklesarsku školu od 1923. do 1925. godine, gdje ga je uočio F. Kršinić te ga je uputio na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je od 1926. do 1930. godine studirao kiparstvo (R. Valdec i R. Frangeš Mihanović) i 1933. završio specijalku kod I. Meštrovića. Kao stipendist francuske vlade od 1933. do 1934. godine, polazio je École des beaux-arts u Parizu. Od 1935. živio je u Splitu, a od 1938. godine predavao je na ALU u Zagrebu. Surađivao je na realizaciji Meštrovićevih projekata u Otavicama (mauzolej) i Splitu (atelijer). Rano je smrtno stradao odlaskom u rodnu Lumbardu 1943. godine.
Ivo Lozica je izradio brojne skulpture koje imaju istaknuto mjesto u hrvatskom kiparstvu 20. stoljeća. Ostvario je značajni broj radova u kamenu, bronci, mramoru, sadri, drvu i terakoti. Izražavao se realistično zapažajući pojedinosti i oblike ljudskog lika. To su ljudi njegova rodnoga kraja, ribari, pržinari, žene s mjehovima vina, žetelice i pralje.
Oslonivši se na mediteransku kiparsku tradiciju (F. Kršinić), posebno na osjećaj za svjetlo i formu, te na pariška iskustva (A. Maillol, A. Rodin i A. Bourdelle), ostvario je jedinstven opus u nizu intimističkih, lirski oblikovanih aktova oblih volumena i treperave površine.
Dobar primjer lirskog – meditativno motiva je nagnuti ženski akt u sjedećem stavu, naglašene jedrine, izbalansiranih odnosa statičnosti i dinamičnosti. Glava je u otklonu prema lijevom ramenu, lijevom rukom obuhvaća u koljenu savijenu i podignutu lijevu nogu. Desnom rukom se oslanja na rub stjenovitog bloka, kao što i desna noga prijanja uz stijenu. Akt je stopljen s postamentom kao mjestom dinamične kompozicijske cjeline. Uravnotežena voluminozna obla forma akta skladne je vizure iz svih motrišta.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb