Ivo Kerdić, Petar Dobrović, 1921.

Ivo Kerdić
(1881. – 1953.)
Petar Dobrović, 1921.
bronca
MG-2892-109
MG-2892-110

Veliki je hrvatski medaljer prve polovice 20. stoljeća. U Kerdićevim medaljama i plaketama od kraja drugog desetljeća 20. stoljeća, polako blijedi secesijska poetika i sve su istaknutiji plastični postulati. Tri medalje posvećene slikarima: Petru Dobroviću, 1921., Vilku Gecanu, 1923. i Vladimiru Beciću, 1930., snažni su i cjeloviti portreti likovnih i psiholoških vrijednosti. Reversi tih medalja sintetizirani su u svojim simbolima. Iako je ostvario veliki broj djela visoke kvalitete, ove medalje pokazuju svu kreativnu snagu Kerdićeva umjetničkog postignuća.
Kerdić svoju novu umjetničku koncepciju postiže na dvostranoj medalji slikara i pravnika Petra Dobrovića (1890.–1942.). O tome će zapisati: "Prva medalja, koju sam slobodno izveo, je gravirana medalja slikara Dobrovića, koja predstavlja jedno od mojih najznačajnijih djela. Ova je medalja čisto skulptorskog shvaćanja, bez slikarskog utjecaja, a ipak djeluje dobro medaljerski, pače graverski. Na aversu je lik slikara s natpisom u krugu: ´Petar Dobrović´, lik pun dobrovićevske samosvijesti. Dobrović, čovjek velike energije i samouvjerenja, skoro bahatosti, u okviru je medalje i njom potpuno vlada. Revers medalje nije zaostao za aversom. U ´pijetlu´ je opet cijela karakteristika Dobrovićeve ličnosti… S Dobrovićevom medaljom probio sam se do Amerike, gdje je ona skoro u cjelini od 25 komada rasprodana."
Ivo Kerdić slično likovno rješenje medalje slikara Dobrovića s izvanrednim psihološkim portretnim prikazom na aversu i s karakterističnim personifikacijama i geslom na reversu primjenjuje kod oblikovanja medalja posvećenim hrvatskim slikarima Vilku Gecanu (1894. – 1973.) i Vladimiru Beciću (1886. – 1954.).

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivo Kerdić, Poljubac, 1912.

Ivo Kerdić
(1881. – 1953.)
Poljubac, 1912.
bronca
55 x 42.5 x 29 cm
MG-2302

Medaljer i kipar završio je Kraljevsku zemaljsku obrtnu školu u Zagrebu 1898. godine. U Parizu radi u ljevaonici umjetnina „Maison Moderne“, a u Beču radi i studira od 1902. godine. Umjetničko – obrtnu školu završava 1906. godine, a 1911. godine Specijalnu graversko – medaljersku školu na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Na poziv kipara i profesora R. Frangeša – Mihanovića 1913. godine vraća se u Zagreb kao voditelj ljevaonice buduće Akademije likovnih umjetnosti na kojoj djeluje do 1947. godine kao vrsni pedagog generacijama mladih kipara.
Premda je najrespektabilniji dio umjetničkog stvaralaštva ostvario u medaljerstvu i primijenjenoj umjetnosti, neizostavni segment kiparova opusa sačinjavaju javni i sakralni spomenici, kao i figuralne i portretne skulpture. U Beču se družio s mladim hrvatskim umjetnicima, prvenstveno s kiparom Ivanom Meštrovićem, čiji je utjecaj bio presudan za nastavak majstorovog školovanja i usavršavanja artističkog izričaja.
Na Kerdića je najviše utjecala bečka secesija, a u secesijskom duhu izvedeno je njegovo prvo značajno skulptorsko djelo Poljubac. Sljubljeno žensko meko i mišićavo muško tijelo izrastaju u piramidalnu kompoziciju polazeći od mjere, jasnoće i skladnosti. Istaknuta je secesijska vijugava linija i mekane modelacije površina. Na postamentu je stiliziranim slovima napisano: V LJUBAVI / V DVBRAVI MALO TKO / OD LJUDI V NJOJ NE ZABLVDI.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content