Ivo Gattin, Tamna rasporena površina, 1961.

Ivo Gattin
Tamna rasporena površina, 1961.
paljenje, smola, juta
150 x 100 cm
MG-4031

Objekt Tamna rasporena površina iz 1961. tipičan je primjer enformela jednog od glavnih predstavnika tog pravca u hrvatskoj, Ive Gattina. Jasno su vidljive ključne odrednice Gattinovog stila poput monokromije te negacija četvrtastog formata i podloge. Crna nepravilno oblikovana, monokromna, reljefna te rasporena masa, probijanjem materije prodire u sam prostor. Tamna rasporena površina u potpunosti izvršava definiciju enformela kao fenomena koji povezuje maksimalnu slobodu izričaja te sklonost otvorenoj formi.
Ivo Gattin (1926.,Split-1978., Zagreb), umjetnik poznat kao glavni predstavnik enformela u hrvatskoj, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. Nakon kratkog razdoblja kao nastavnik učiteljske škole u Čakovcu, živi u Zagrebu kao slobodni umjetnik. Od 1963. do 1967. boravi u Milanu i radi ilustracije za enciklopedije. Prvu samostalnu izložbu održao je 1956. u Zagrebu, gdje je izložio slike nadrealističke poetike i tjeskobnih osjećanja svojstvena filozofiji egzistencijalizma. Kasnije se sve više služi pijeskom, voskom i katranom, a od odbačenih predmeta oblikuje kolaže/objekte. Godine 1957. izložio je nefigurativne radove koji izviru iz prethodnog nadrealističkog ciklusa, ali nastaju pod utjecajem stranih autora koji su napustili uvriježene slikarske tehnike (J. Pollock, A. Burri, A. Tàpies). Od 1959. radikalizira svoj postupak te na platno nanosi pigmente, smolu i pijesak u maniri enformela, pa sve pali grijalicom za lemljenje. Nakon višegodišnjeg prekida stvaralačkih traženja od 1976. započinje nove cikluse kojima nastavlja negirati četvrtast format i podlogu. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1956., 1957., 1978.), Veneciji (1959.), Milanu (1964.) i Novari (1965.).

Tekst: Lorena Šimić, kustosica pripravnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivo Gattin, Crna struktura sa tri ogrebotine, 1957.

Ivo Gattin
Crna struktura sa tri ogrebotine, 1957.
pijesak, smola, paljenje / platno, 93 x 73 cm
MG-3902

Ivo Gattin (1926. – 1978.) prvi je i najdosljedniji predstavnik hrvatskog enformela. Radikalnost i eksperimentiranje neslikarskim materijalima (pigment, vosak, pijesak, smola, žica) i tvorbenim procesima (premazivanje, paljenje, probijanje, grebanje, kidanje, udaranje, dekolažiranje) njegova je karakterna osobina (I. Zidić). To su ključne metode Gattinova materijalnog i fizičkog, nesadržajnog izraza. Studirao je i diplomirao na ALU-u u Zagrebu (1946. – 1951.). Prvotno stvara u duhu nadrealizma (izložba 1956., Zagreb) iz kojeg u najintenzivnijem enformelističkom periodu (1956. – 1963.) kontroliranim automatizmom i nepredvidljivosti izrasta bezoblična materija. Gattinova izložba 1957. u Zagrebu bila je šok i pobudila upit: Je li to doista umjetnost? Od 1963. do 1970. živi u Milanu i bavi se ilustracijom. Crteže i grafike ostvaruje frotiranjem (trljanjem), paljenjem i trganjem. Nakon prekida 1967. ponovno djeluje od 1976. Ključne odrednice Gattinova enformela su monokromija i otkloni od pravokutnog formata; preobražava ga u amorfne tvorevine koje probijanjem materije prodiru u prostor. Crna struktura sa tri ogrebotine iz 1957. grubi je crni monokromni vizualni supstrat koji još poštuje format, kao i ekran materije sa tri reljefne linije koje ističu procesualnost tvorbe i fizičke činjeničnosti slike. U semantičkom kôdu to je egzistencijalni odraz zebnje usred hladnoratovske podjele. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1956., 1957., 1978.), Veneciji (1959.), Milanu (1964.) i Novari (1965.). Problemsku izložbu priredila je Branka Stipančić u GSU-u u Zagrebu 1992.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Ivo Gattin, Crvena površina, 1961.

Ivo Gattin
(1926.-1978.)
Crvena površina,  1961.
paljena smola/juta
1035 x 1554 mm
MG-2555

Ivo Gattin (1926. – 1978.) prvi je i najdosljedniji predstavnik hrvatskog enformela. Radikalnost i eksperimentiranje neslikarskim materijalima (pigment, vosak, pijesak, smola, žica) i tvorbenim procesima (premazivanje, paljenje, probijanje, grebanje, kidanje, udaranje, dekolažiranje) njegova je karakterna osobina (I. Zidić). To su ključne metode Gattinova materijalnog i fizičkog, nesadržajnog izraza. Studirao je i diplomirao na ALU-u u Zagrebu (1946. – 1951.). Prvotno stvara u duhu nadrealizma (izložba 1956., Zagreb) iz kojeg u najintenzivnijem enformelističkom periodu (1956. – 1963.) kontroliranim automatizmom i nepredvidljivosti izrasta bezoblična materija. Gattinova izložba 1957. u Zagrebu bila je šok i pobudila upit: Je li to doista umjetnost? Od 1963. do 1970. živi u Milanu i bavi se ilustracijom. Crteže i grafike ostvaruje frotiranjem (trljanjem), paljenjem i trganjem. Nakon prekida 1967. ponovno djeluje od 1976. Ključne odrednice Gattinova enformela su monokromija i otkloni od pravokutnog formata: preobražava ga u amorfne tvorevine koje probijanjem materije prodiru u prostor.

Crvena površina iz 1961. bezoblična je, gruba, monokromna, materična, procesualna i probušena masa kroz koju prodire prostor a koja evocira sâmu činjeničnost slike. U semantičkom kôdu to je egzistencijalni odraz zebnje usred hladnoratovske podjele. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1956., 1957., 1978.), Veneciji (1959.), Milanu (1964.) i Novari (1965.). Problemsku izložbu priredila je Branka Stipančić u GSU-u u Zagrebu 1992.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content