Ivo Friščić
Očima kameleona

Ivo Friščić, retrospektivni pregled
kustosi Branko Franceschi i Željko Marciuš
6.9. – 30.10.2022.

Retrospektivni pregled opusa akademskog slikara Ive Friščića u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti uz izbor radova nastalih na prijelazu pedesetih u šezdesete, t osamdesetih u devedesete godine 20 stoljeća, predstavlja slike iz njegovih ikoničkih ciklusa koji pokrivaju široki raspon tema od urbanih figurativnih kompozicija i apstrakcija do ekoloških tema sublimiranih u simboličke kompozicije i hiperrealistične slike cvijeća. Friščić je poznat kao jedan od najistaknutijih slikara svoje generacije s opusom kojeg obilježava nesvakidašnji tematski, stilski i izvedbeni raspon.

Ivo Friščić rođen je u Velikom Korenovu kod Bjelovara 8. prosinca 1937. godine. Osnovnu školu završava u Bjelovaru 1951. godine i upisuje Brodograđevnu školu u Rijeci, koju ubrzo napušta. Školovanje nastavlja 1952. na Učiteljskoj školi u Križevcima. Počinje slikati uljanim bojama, surađuje u časopisu Polet koji se objavljuje u Zagrebu. Svoju prvu samostalnu izložbu priređuje 1954. godine u Domu JNA u Bjelovaru. Prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu polaže 1957. godine, ali zbog materijalnih razloga napušta studij i zapošljava se kao nastavnik crtanja u Križevcima. Godine 1961. nastavlja studij slikarstva na ALU u Zagrebu gdje diplomira 1965. na slikarskom odjelu u klasi prof. Vjekoslava Paraća i upisuje specijalni studij grafike kod Marijana Detonija i Alberta Kinerta. 1968. godine zapošljava se kao tehnički urednik u izdavačkom poduzeću Naprijed u Zagrebu. Bavi se likovnom opremom knjiga. Od 1968. do 1972. suradnik je Majstorske radionice slikara prof. Krste Hegedušića. Za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu izabran je 1973., a 1978. godine postaje docent. Iste godine dobiva nagradu za grafiku na X. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike, te sudjeluje na 39. bijenalu u Veneciji. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i grafiku. Ivo Friščić umro je 11. prosinca 1993. godine u Zagrebu.

Reprodukcije:
Ivo Friščić: Susret, (Dečki iz Zapruđa), 1973. (zbirka Gradskog muzeja Križevci)
Vizija, 1957. (zbirka Gradskog muzeja Križevci)
Eko, 1975. (zbirka NMMU)
Petrifikat IV, 1977. (zbirka NMMU)
Foto: iz arhive NMMU i arhive zbirke Gradskog muzeja Križevci

Ivo Friščić, Eko Di, 1976.

Ivo Friščić
Eko Di, 1976.
olovka / papir
MG- 6305

Motocikl je čest motiv na slikama Ive Friščića. Friščićeva fascinacija motociklima, međutim, nema ništa zajedničko s veličanjem tehnologije od strane umjetnika futurizma, kojima je stroj bio simbol radikalnih društvenih promjena. Veza se između tehnologije i društva ipak može pronaći i na primjeru Friščićeve umjetnosti. Naime, ono što je kritika u Friščićevom stvaralaštvu često nazivala hiperrealizmom simptom je širih društvenih gibanja koje povjesničari povezuju s liberalizacijom privrede 60-ih godina prošlog stoljeća i formiranjem potrošačkog društva. Automobili i motocikli na Friščićevim slikama, takorekuć, ne predstavljaju samo sebe (kao predmete), nego i sebe kao robu, odnosno kao simbole određenog načina života, koji, pretpostavlja slobodno vrijeme, vitalnost, omladinsku supkulturu, modu itd. Premda prikazan u tehnici olovke i bez boje, koja Friščićevim motivima uvijek pridaje dozu fantazije, motocikl na crtežu“Eko di“ još uvijek izgleda upečatljivo. Tome pridonosi i ljudska ruka koja pokazuje na nešto izvan okvira prizora. Upravo zahvaljujući ruci, naslov crteža možemo tumačiti i kao transkripciju jedne fraze talijanskog jezika: „eko“ je transkripcija talijanske čestice „ecco“, koja znači „evo“, „upravo to“ i slično, pa cijelu frazu možemo slobodno prevesti kao „ To je to!“ (u ovom slučaju talijanski prijedlog „di“ samo dodatno naglašava česticu „ecco“ i ne nosi posebno značenje).
Ivo Friščić rođen je 1937. u Velikom Korenovom kod Bjelovara. Diplomirao je na zagrebačkoj likovnoj akademiji, na kojoj je od 1973. radio kao profesor. Umro je 1993. u Zagrebu.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Skip to content