Ivan Picelj, Površina I, Candra (-), 1966. – 1968.

Ivan Picelj
(1924. – 2011.)
Površina I, Candra (-), 1966. - 1968.
obojeni metal, drvo
100 x 100 cm
MG-2534

Hrvatski slikar, grafičar, dizajner i kipar diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1946. godine. Jedan od osnivača skupine EXAT 51, i među utemeljiteljima je pokreta Novih tendencija.
Ostvario je programirana djela kojima je istraživao vizualnu percepciju, ritmove i pomake. Ishodišta je pronalazio u općim načelima konstruktivizma i minimalizma, a temeljni su mu postupci redukcija oblika na geometrijske elemente, multiplikacija osnovne plastične jedinice unutar pravilna rasporeda plohe te analiza tonskoga registra osnovnih boja.
U tom duhu izrađivao je reljefe i objekte u drvu i metalu. Najčešće je umnažao pojedini geometrijski lik unutar pravilnog rastera plohe, s malim pomakom u boji ili obliku, u kojima je često istraživao dimenzije vizualne percepcije. Minimalističkim oblikovanjem monokromatskog geometrijski apstraktnog reljefa Površina I postignuta je suptilna svjetlosna interakcija metalne konstrukcije s prostorom.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Picelj, Kompozicija, 1959.-1960.

Ivan Picelj
(1924. – 2011.)
Kompozicija, 1959. – 1960.
ulje/platno
835 x 977 mm
MG-4419

Ivan Picelj (1924. – 2011.) eksperimentator je i klasik geometrijske apstrakcije od poslijeratne i visoke moderne do tzv. moderne nakon postmoderne. Slikar je, grafičar i dizajner. Među osnivačima je EXAT-a 51 (1951. – 1956.), Studija za industrijsko oblikovanje i međunarodnog umjetničkog pokreta Nove tendencije u Zagrebu (1961. – 1973.) čiji je i organizator, sudionik te grafički dizajner (plakati, časopis Bit international). Tada stvara programirana djela u kojima istražuje psihologiju gledanja i vizualnu percepciju, ritmove i pomake čestica unutar vizualnog sklopa što ga približava op-artu. Programer je egzaktnog stvaralaštva (B. Gagro) i jedan od važnih predstavnika zagrebačke serigrafije. Ishodišta crpi iz načela Bauhausa, konstruktivizma, neoplasticizma i minimalizma. Studira na ALU u Zagrebu do 1946. koju napušta ne zbog apstrakcije već slobode (R. Ivšić). U slikarstvu osnovnim oblicima i bojama razvija apsolutnu geometrijsku apstrakciju. Kompozicija (1959. – 1960.) ostvarena je geometrijskim stupnjevanjem pravokutnih obličja, akromatskih boja i planova koji se preklapaju stvarajući trodimenzionalni optički učinak na dvodimenzionalnoj podlozi. Godine 1952. u svome stanu u Gajevoj ulici sa Rašicom i Srnecom organizira prvu izložbu EXAT-a. Potom sudjeluje na VII Salon des Réalités Nouvelles u Parizu te od 1959. započinje višegodišnju suradnju s Galerijom Denise René. Konstantno se bavi grafičkim oblikovanjem. Izdao je 11 grafičkih mapa i ostvario reljefe u drvu i objekte. Uvršten je u Rječnik apstraktne umjetnosti (M. Seuphor, 1957.).

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content