Ivan Meštrović – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Ivan Meštrović, Portret gdje P. (Ada Pavičić), 1935.

Ivan Meštrović
(1883. – 1962.)
Portret gdje P. (Ada Pavičić), 1935.
lijevanje, bronca
57 x 31 x 30 cm
MG-800
Najistaknutiji je hrvatski kipar prve polovice 20. stoljeća, koji je za svoga života postigao svjetsku slavu i priznanja. Kiparstvo je studirao na bečkoj Akademiji od 1901. do 1905. godine gdje je na njegovo formiranje utjecalo sveukupno ozračje bečke secesije, u kojoj je Meštrović bio vodeći kipar. Umjetničkim, profesionalnim i javnim radom upečatljivo je utjecao na suvremenike i mlađe kipare kao i na uspostavljanje hrvatske umjetnosti modernog doba.
Nakon reprezentativnog nacionalnog ciklusa, Meštrović je sve više zaokupljen religioznom i intimističkom tematikom među kojima se ističu ženski likovi i portreti u elegantnoj secesijskoj gesti, kao što je portret njegove tadašnje supruge Ruže Meštrović iz 1915. godine, remek–djelo njegove portretistike. U sličnoj maniri radi portretna poprsja mladih žena sestara de Spalatin, Carmen (1914.) i Ade (1915.). Adu oblikuje u bronci i nakon dva desetljeća, a nekadašnjoj melodioznoj gesti i secesijskoj stilizaciji sad je suprotstavljen realistički portret žene, usko rezanog slobodno modeliranog poprsja i dinamične valovite kose. Fizionomija Ade Pavičić je prepoznatljiva. Fina, meka modelacija lica je s naglašenim detaljima sjetnog i ujedno čvrstog izraza lica s pognutim pogledom, istaknutim nosom, punijom okruglom bradom i visokim čelom. Začešljana kosa modelirana je u grublje pramenove složene na zatiljku u nisku voluminoznu punđu.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Meštrović, Majka i dijete, 1915.

Ivan Meštrović
(1883. – 1962.)
Majka i dijete, 1915.
lijevanje, bronca
67,5 x 27,5 x 18,5 cm
MG-2831

Najveći hrvatski moderni kipar, školovan je u ozračju bečke secesije i njen je najistaknutiji predstavnik u mediju skulpture. Meštrovićeva monumentalna, religiozna i intimna djela pripadaju univerzalnim umjetničkim vrednota.
Nakon grandiozne secesijske faze i udaljavanjem od nacionalno mitologijskog ciklusa slijedi Meštrovićevo duhovno dozrijevanje i interes za općeljudske i univerzalne teme s religijskim postulatima. Tu promjenu u promišljanjima slijedi i stilska promjena sintetiziranjem gotičkih elemenata i blagi otklon od secesije. Preispitujući vlastitu nacionalnu iluziju pribjegava religioznim ekspresivnim motivima i izduženim likovima kao što je na svevremenskom prikazu majčinstva na ikoničnom djelu Majka i dijete postavljenim na visokom tronu, izduženih proporcija i suzdržane geste. Sjedeća figura žene i nagog djeteta u njenom krilu su frontalno postavljeni. Mlada žena je odjevena u tanku tuniku koja ocrtava liniju tijela i s rupcem je uz dugo lice blagog izraza, nakošene glave na lijevo na dugom vratu. I majka i dijete imaju uzdignute desne ruke poput prikaza bogorodice s malim Isusom na ikonama. Nago dijete punašnih obrisa tijela i glave naslonjeno je leđima na majčino tijelo sprijeda i oslonjeno je na lijevu prekriženu nogu žene. Elegancija i putenost dugih prekriženih nogu upućuju na svjetovni prikaz majke i djeteta.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalni muzej moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Meštrović, Don Frane Bulić, 1929.

Ivan Meštrović
Don Frane Bulić, 1929.
bronca / lijevanje
53 x 43,5 x 31 cm
MG-808

Podrijetlom iz Dalmatinske zagore, Ivan Meštrović (1883.–1962.) nakon razdoblja samoukog rada te naukovanja u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu, odlazi na školovanje u Beč gdje je između ostalih učio i kod arhitekta Otta Wagnera. Njegov je kiparski opus obilježen utjecajima bečke secesije (na čijoj izložbi 1903. godine prvi puta javno izlaže svoja djela), Agustea Rodina te interesom za staroegipatsku i asirsku skulpturu. U sklopu Meštrovićeva naglašenog političkog angažmana značajna je njegova medulićevska dionica, u kojoj nastupa kao ideolog i začetnik ove nacionalno-romantične umjetničke skupine. Uoči Prvog svjetskog rata okreće se vjerskim temama koje poprimaju sve veće značenje u njegovu životu i radu. Jedan je od rijetkih hrvatskih kipara koji je za života doživio svjetska priznanja, između ostaloga njegove javne skulpture Indijanaca (Strijelac i Kopljanik), 1928. izložene su u Chicagu, a bavio se i pedagoškim radom u SAD-u u Syracusi i South Bendu.
Poprsje don Frane Bulića iz 1929. godine nastalo je tijekom Meštrovićeva umjetnički plodnog razdoblja, kada se nakon Prvog svjetskog rata vratio u domovinu i ondje djelovao kao rektor zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti u razdoblju između 1923. i 1942. godine. Desetljeće 1920-ih period je kada se Meštrović snažnije okreće klasičnoj sastavnici u umjetničkom izrazu. Realistično danim portretom ovog katoličkog intelektualca Meštrović odaje počast pioniru hrvatske arheološke znanosti, posebno značajnim u izučavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na dalmatinskom tlu.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Meštrović, Djevojka s lutnjom, 1918.

Ivan Meštrović

(1883. – 1962.)

Djevojka s lutnjom, 1918.

lijevanje, bronca

45,5 x 27 x 19,5 cm

MG-2952

Najveći hrvatski moderni kipar, školovan je u ozračju bečke secesije i njen je najistaknutiji predstavnik u mediju skulpture. Meštrovićeva monumentalna, religiozna i intimna djela pripadaju univerzalnim umjetničkim vrednota. Njegova secesijska morfologija traje, razvija se i postaje sve istančanija i profinjenija krajem drugog desetljeća dvadesetog stoljeća kada uz religioznu tematiku razvija i glazbene teme pretočene u melodiozne oblike reducirane anatomije istančane linearnosti, kao što su elegantne izvijene figure žena sa žičanim glazbalima, koje sve više minimizira gotovo ih svodeći na bestjelesnu masu s elegantno isprepletenim rukama koji prebiru po nepostojećim glazbalima.

Tom nizu pripada stilizirani portret Djevojke s lutnjom s glazbenom temom oblikovanom secesijskom formom. Elegantni lik djevojke pognute je glave, zadubljene u glazbu, poniknutih očiju, izduženog dugog vrata uz koji prijanja povijena ruka dugih prstiju koji dotiču žice lutnje. Odvojeni palac i kažiprst upućuju na pokret kojim se prebire po žicama pretpostavljenog glazbala. U tom smislu može se govoriti o likovno apstraktnoj koncepciji i utjelovljenju glazbe same po sebi ezoterične i nevidljive. Sukladno tome kiparski likovni prikaz s tankim plitkim postoljem izveden je u poluvolumenu u obliku kalupa šupljog naličja.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Ivan Meštrović, Karijatida, oko 1908., Magdalena i Isus, 1916.

IVAN MEŠTROVIĆ

(1883. – 1962.)

Karijatida

oko 1908.

drvo, 74 x 19 x 13 cm

MG-813

Magdalena i Isus

drvo, 176 x 133,8 cm

MG-815

Početkom 20. stoljeća, u duhu svog vremena i secesije kao stilskog pravca, formira se jedan od naših najvećih kipara: Ivan Meštrović. Po postulatima moderne, poseže za arhajskom formom i drvom kao materijalom u kojem oblikuje Karijatidu „konstruktivne arhitektonike“, prikazanu kao ženski stojeći akt naglašene vertikale, linearne draperije prebačene preko nadlaktice uzdignute savijene lijeve ruke i ovalne pognute glave. Desna ruka spuštena je uz tijelo i savijena unatrag u visini struka. Kompaktna kompozicija omekšana je stiliziranim linijama. Drvo je uglačane teksture, fluidnog toka obrisnih linija i ploha po kojima svjetlo mekano akcentuira izbočine.

Nakon nacionalnog ciklusa Ivan Meštrović sve se više okreće religioznim motivima kao univerzalnim. Ciklusu kristoloških drvenih reljefa pripada prizor Isusa i Marije Magdalene. Figuralno natrpana interijerska scena pomazanja Kristovih nogu od strane Marije Magdalene izvedena je u plitkom reljefu izražajne plošnosti i linearnosti gotičkih figura s naglaskom na izdužene ruke glavnih likova scene. Centralni prizor sjedećeg Krista i klečeće Marije Magdalene naglašava pozadinska horizontalna figuralna kompozicija. Likovnost i ekspresivnost kompozicije urezane u drvenu ploču postignuta je besprijekornom linearnom stilizacijom.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Meštrović, Sokrat / Platon, 1954.

Ivan Meštrović
(1883. – 1962.)
Sokrat / Platon, 1954
bronca, pr=73 mm
MG-7431

Najveći hrvatski kipar Ivan Meštrović poznat je po svojim monumentalnim djelima širom svijeta. Od početaka svog bogatog kiparskog stvaralaštva povremeno je oblikovao i dojmljiva medaljerska djela prožetim podjednakom veličinom i snagom.

Medalja Sokrat / Platon izvedena za Društva medaljera iz New Yorka smatra se najuspjelijom od pet otkovanih medalja kipara Ivana Meštrovića, nastalim u SAD-u od 1952. do 1958. Dva antička filozofa personifikacija su prikaza istine kao najplemenitije zadaće čovječanstva. Na aversu je stilizirani figuralni prikaz Sokrata koji se obraća svojim učenicima i na rubu je engleski natpis: Sokrat raspravlja sa svojim učenicima. Na reversu je figura Sokratovog učenika Platona koji piše na ploči nadahnut prikazanim mladim genijem. Na rubu je natpis na engleskom: Filozof pod inspiracijom. Meštrovićeve medalje su konzistentne po svom izričaju, bez obzira na usputno bavljenje ovom specifičnom granom kiparstva u dugom polustoljetnom intervalu. Učinak dubine i volumena postignut je plitkim urezanim reljefom čistih i mirnih linija s ravnim plohama koje preuzimaju funkciju likovnosti. Podudarne poetike s navedenim karakteristikama, u fundusu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti nalaze se još medalje Domagojevi strijelci iz 1931. godine i medalja PEN kongresa održanog u Dubrovniku 1933. godine.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Meštrović, Anđeo s frulom, 1918.

Ivan Meštrović
(1883. – 1962.)
Anđeo s frulom, 1918.
bronca, 135 x 36 x 14 cm
MG-814

Najveći hrvatski moderni kipar, školovan je u ozračju Bečke secesije i njen je najistaknutiji predstavnik u mediju skulpture. Meštrovićeva monumentalna, religiozna i intimna djela pripadaju univerzalnim umjetničkim vrednota. Njegova secesijska morfologija traje, razvija se i postaje sve istančanija i profinjenija krajem drugog desetljeća dvadesetog stoljeća kada uz religioznu tematiku razvija i glazbene teme pretočene u melodiozne oblike reducirane anatomije istančane linearnosti, kao što su elegantne izvijene figure žena sa žičanim glazbalima, koje sve više minimizira gotovo ih svodeći na bestjelesnu masu s elegantno isprepletenim rukama koji prebiru po nepostojećim glazbalima.

Tom nizu pripada skulptura Anđela s frulom predstavljenog kao akt mladića nježne fizionomije, gracilne forme i opuštenog stava. Glava je u profilu, prekrižene savijene ruke naprijed uz tijelo dočaravaju stav u kojem se drži zamišljena frula. Od ramena glavu zakriljuju stilizirana krila. Noge su prekrižene ispod koljena, ispred s povijenom lijevom nogom a desnom čvrsto oslonjenom na postolje. Figuru odlikuje secesijska linearnost i plošnost mekih i fluidnih ploha. Skulptura je straga šuplja što doprinosi ezoteričnosti percepcije.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Ivan Meštrović, Portret Ruže Meštrović, 1915.

Ivan Meštrović
(1883. – 1962.)
Portret Ruže Meštrović, 1915.
bronca
MG – 802

Ivan Meštrović najistaknutiji je hrvatski kipar prve polovice 20. stoljeća, koji je za svoga života postigao svjetsku slavu i priznanja.
Kiparstvo je studirao na bečkoj Akademiji od 1901. do 1905. godine gdje je na njegovo formiranje utjecalo sveukupno ozračje bečke secesije, čiji je neprijeporni predstavnik kiparstva. Dužnost rektora zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti obavljao je od 1923. do 1942. godine. Umjetničkim, profesionalnim i javnim radom upečatljivo je utjecao na suvremenike i mlađe kipare kao i na uspostavljanje hrvatske umjetnosti modernog doba.
Većina Meštrovićevih ranih radova je simboličke tematike, a reprezentativni primjer je Zdenac života iz 1905. godine ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Od početka svog golemog stvaralaštva prepoznat je kao izvanredan talent i veliki umjetnik s osebujnom i snažnom sposobnošću oblikovanja plastične materije, te je snagom individualnog talenta ostvario djela univerzalne vrijednosti monumentalne, religiozne i intimne tematike.
Meštrovićev cjelokupni kiparski opus prožet je portretnom plastikom i originalnim ženskim likovima. Portret tadašnje supruge Ruže Klein Meštrović je remek djelo elegantne geste, izveden u duhu secesije. Lice i visoko poprsje su stilizirani, a lagana dijagonalna torzija tijela naglašava pokret i dinamizira formu.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Kolačići